POUČNA PRIČA: Otac koji je sve uradio za svoju djecu
Jednom sam imao sastanak gdje nisam ništa prodao. Nisam ništa ni naučio o prodaji. A taj mi je sastanak najvažniji od svih, ikada.
Selo 25 km od Tuzle. Otac ratni invalid, nema jedne noge do koljena, nosi protezu. Majka domaćica, oboljela mlada od autoimunog oboljenja. Jedna kćerka upisala fakultet u Tuzli prije par mjeseci. Druga kćerka osnovna škola.
Zima je. Jedina primanja su im očeva minimalna invalidska penzija, i još manja invalidnina. Ko zna prilike u BiH, zna da je to sramotno mali iznos. Kroz razgovor, brzo sam shvatio da neće sebi moći priuštiti ni minimalnu polisu ž.o. I shvatio sam da je najbolji otac na svijetu.
Starija kćerka je bila učenik generacije u srednjoj školi. Željela je upisati fakultet u Tuzli. Od primanja koje imaju, jedva mogu PREŽIVJETI cijeli mjesec. Žive u sokaku gdje ima 7-8 kuća.
Otac, invalid bez noge, je ponudio komšijama da svako jutro kada padne snijeg očisti cijeli sokak, i prilaz do automobila u svakom dvorištu za 10KM (5€). Ne 10KM po kući, već 10KM za sve! Kada nema snijega kosiće im travu svima, ili nešto drugo po potrebi. Čuo sam neki dan da je kćerka završila fakultet. Uspio je.
SINOĆ MI SE JAVILA PUNICA I REKLA DA JE ZALJUBLJENA U MENE: Rekao sam joj da to nije moguće, a onda me počela UCJENJIVATI OVIM SLIKAMA, SKORO SAM POLUDIO!
Broj jedan za kiosk - Novi.ba. Vaš izvor informacija.
Hvala ti, veliki čovječe. Naučio si me šta znači biti otac. Pokazao si mi kako se bori za svoju porodicu. A to je mnogo vrijednije od svega...