"Kada sam se danas vratio sa posla iznenadio sam se jer me moja žena nije dočekala."

"Kada sam se danas vratio sa posla iznenadio sam se jer me moja žena nije dočekala. Bilo mi je čudno jer me uvijek dočeka sa kafom i spremnim ručkom.

Pomislio sam da je kod komšinice i otišao u kupatilo da se istuširam. Rekoh u to će i ona da se vrati. Kada sam završio tuširanje i izašao nje i dalje nije bilo. Baš sam se uspaničio, iskreno i naljutio.

Ulazim u kuhinju i vidim cjeduljicu sa porukom “Otišla sam gdje mi je ljepše, gdje ću biti voljena, sretna i ispunjena žena… Ne pokušavaj da me vratiš!” Tada već bijesan uzimam telefon, zovem je da mi objasni, kad telefon zvoni u spavaćoj sobi.

Otvaram vrata, a ona nasmijana u donjem rublju leži i kaže MOŽEŠ LI DA ME UČINIŠ VOLJENOM, SRETNOM ŽENOM… Da skratim, ostao sam i bez kafe i bez ručka i bez večere.

Ne znam kako ću sutra na posao, ali znam da mi je bilo lijepo kao nikada prije. Tanka je granica od tuge do sreće."

Izvor: Ispovesti.com