PRIČA: Kako sam se osvetila svekrvi i mužu

Praznično vrijeme trebalo bi biti provedeno u prijatnim trenucima sa svojim najbližima, međutim svesni smo kako je to gotovo pa i nemoguće.

Jedna Amerikanka objavila je svoju priču kako je očajnički pokušavala usrećiti porodicu svog muža, no ne samo što nije usrećila njih već nije ni njen suprug bio najsrećniji. No, na njegovu žalost ona mu je odlučila pokazati već iduće godine.

- Kad sam se bila tek udala, pripremala sam se za svoj prvi Božić s muževom porodicom. Potrebno je napomenuti kako je riječ o ljudima koji su ludi za Božićem. Znate onu jednu kuću na ulici koja ima apsurdnu količinu lampica i ukrasa? To su oni.

- Prije Božića kupovala i motala poklone kao da moj život zavisi o tome. Svako je dobio pažljivo zamotani poklon, s pripadajućoj mašnom i vrpcom kao i s ručno rađenim porukicama. 

- Željno sam očekivala božićno jutro. Ušli smo u dnevnu sobu, gdje su svi članovi porodice seli oko jelke za ceremoniju darivanja poklona. Ta ceremonija je važan dio dana za porodicu mojeg muža. Naime, neko od njih je odabran da nosi kapu Deda Mraza i svakome dijeli poklone. Kad je tvoj red da otvoriš poklon, svi oni te gledaju. Ono što ja tada nisam znala da je to svojevrsni oblik analize koji se kasnije komentariše među njima. 

Podijeljeno je nekoliko poklona, među ostalim i poklon koji sam pripremila za svog muža.

 S obzirom na to da je bilo riječ o nečemu što je on dugo želio, nisam mogla dočekati da otvori poklon. Međutim, načekala sam se  jer on nije mogao otvoriti poklon.

Kako nismo smjeli da razgovaramo tokom ceremonije, svi smo sjedilili u tišini i gledali odraslog muškarca kako se bori s vrpcom. Nakon što se mučio 10 minuta, tiho sam mu sugerisala šta da učini.

Ceremonija se nastavila. A kad je moj suprug dobio drugi poklon, njegova majka samo mu je rekla sa smješkom na licu kako mu neće reći kako da ga otvori.

Vrlo brzo, poklon od njegovih roditelja sam dobila i ja, no s neiskrenom izvinjenjem što nema mašnu. Tada sam shvatila da sam očito prekršila nepisano pravilo kad sam koristila vrpcu. Nakon ručka poslali su me da pokupim smeće od papira za zamotavanje i bacim ih, što mi je bilo neobično jer sam inače učestvovala u pranju suđa nakon jela. Kad sam se vraćala, načula sam njihov razgovor kako sam apsolutno grozna u kućanim poslovima, kako sam očito nekom platila da zamota poklone koji nisu bili primkereni i kako sam nezahvalna na svemu što su mi pružili. Tada se priključio u razgovor moj muž koji je rekao da je znao da ću biti tako glupa za poklone da bi mi pomogao, no bio je jako zaposlen. Tada sam poludkela. On je bio na godišnjem odmoru, dok sam ja radila ekstra smjene kako bi dobila unapređenje.

On mi se kasnije izvinio i rekao kako su njegovi ludi za Božićem, te kako bi ja trebala prepustiti brigu oko božićnih poklona njemu.

-Stoga iduće kupila sam svakom od njih poklon. Jedan poklon. Samo od mene. Zamotala sam ih u jednostavni papir za zamatanje s malo selotejpa. I tako je stiglo božićno jutro, a moj muž dobio je čast da nosi kapu Deda Mraza. Negde u polovini ceremonije počeo je panično gledati uokolo kad je shvatio da ispod bora nema poklona za njegovu porodicu od njega. Kasnije me povukao sa strane i pitao šta se to dogodilo, pa sam mu samo odgovorila: - Prepustila sam tebi poklone za porodicu.

Treće proslave Božića nije bilo jer smo se  međuvremenu razveli, prenosi Bored Panda.