VIC DANA: Svekrva prisluškuje

SVEKRVA PRISLUŠKUJE.

Oženila se tri brata. Prve bračne noći, podijelila svekrva svima po jednu sobu. Svekrva k’o svekrva, mora da malo oslušne, pa zaređa od vrata do vrata. Ode do prve sobe – snajka se smije, ode do druge – snajka plače, ode do treće – tišina.
Ujutro se svi sastali na doručku, a svekrvu ubi radoznalost, pa upita redom sve tri snajke:
– “Što si se ti bona toliko smijala?”
Kaže ti ona:
– “Pa nije mi prvi put, imam prilično iskustvo, pa sam se smijala tvom sinu.”
Upita drugu:
– “A što si ti plakala.”
– “Pa bilo mi prvi put.”
Na kraju upita i treću:
– “Aj’ ove dvije razumem, ali što si ti šutila sve vrijeme?”
– “Eh moja svekrvo, da je tebi ‘nešto’ bilo u ustima cijelu noć, ni ti ne bi ni riječ progovorila.”

BONUS--------->

Pita tata Pericu:

-Perice,koga vise volis mamu ili tatu?
-Oboje.
-Dobro,a da mama ode u Pariz a ja u Ameriku,gdje bi otisao i zasto?
-U Pariz,jer je to super grad.
-Dobro,a da mama ode u Ameriku a ja u Pariz gdje bi otisao?
-U Ameriku.
-A, Zasto?-pita tata Pericu.

Pita tata Pericu:
-Perice,koga vise volis mamu ili tatu?
-Oboje.
-Dobro,a da mama ode u Pariz a ja u Ameriku,gdje bi otisao i zasto?
-U Pariz,jer je to super grad.
-Dobro,a da mama ode u Ameriku a ja u Pariz gdje bi otisao?
-U Ameriku.
-A, Zasto?-pita tata Pericu.
-Zato sto sam u Parizu vec bio.

***

Dobio je mali Ivica za zadacu da napise sastavak pod nazivom:
– “Samo je jedna mama”.
Drugi dan u skoli citaju sastavke. Svi su hvalili svoje mame. Te su svi zavrsavali sa:
– “Samo je jedna mama”.
A Ivicin sastav je glasio :
– “Dodjem ja doma, a mama je sa susjedom u krevetu. Posalje me u kuhinju po 2 pive. No u kuhinji je bila samo jedna, pa sam im rekao: Samo je jedna mama.”

Oženio se crnogorac i poslije prve bračne noći izlazi mlada iz sobe i sreće svekrvu u dnevnoj.

Kaže svekrva:

– “aj snajka ako ti nije teško natoči mi napolje na česmu ovu čašu vode”.

-“Oću svekrva”.

Vraća se snajka i daje svekrvi čašu vode. Svekrva je pita:
-“je li otekla malo?” (voda)

Snaha:
– “Jest’ bogami svekrva, ne mogu sjediti jutros….”