"Ne volim kada čujem da muško-ženska prijsteljstva ne postoje"
"Ne volim kada čujem da muško-ženska prijsteljstva ne postoje.
Od kako znam za sebe, znam i za mog druga, sina porodičnih prijatelja. U osnovnoj školi smo išli zajedno u razred, sjedili zajedno u klupi, ubrzo postali najbolji prijatelji a kako smo oboje jedinci, zavoljeli smo se kao brat i sestra i tako popunili te praznine.
Odmalena su meni bolje išle prirodne nauke, a njemu društvene i jezici tako da smo uvijek bili potpora jedno drugom. Ja sam bila opčinjena brojevima a on gramatikom i pravopisom.
Još od tada obožava da ispravlja greške u pisanju i govoru pa sam ga jednom prilikom prozvala Korektor, što je kod druge djece lako prihvaćeno a on se nije ljutio - zavolio je svoj nadimak. U srednju školu i na fakultet nismo išli zajedno ali smo i dalje bili i ostali najbolji prijatelji.
Od srednje škole on je, pored pravopisa, zaluđen i jednom Anom. Moj drug Korektor je završio fakultet i postao lektor, a na proljeće Ana će postati najvoljenija žena a ja najsrećnija kuma na svijetu!"