POUČNA PRIČA: O siromašnom seljaku i bogatom industrijalcu

U jednoj nerazvijenoj zemlji živeo je siromašni seljak.

Sunce je tog dana peklo; on je cijelo prepodne naporno radio u polju, a kad je ručao hljeb, sir i kozje mlijeko, poželio je da malo prilegne kao što je to uvijek činio. I tako je malo zadrijemao u sjenci ispod starog drveta, ispod koga je i njegov otac imao običaj da prilegne kad je bio mlad.

U tu nerazvijenu zemlju došao je veoma bogati industrijalac koji je poticao iz jedne tehnološki veoma napredne nacije. Bio je u jednoj veoma važnoj misiji za prikupljanje podataka, da utvrdi mogućnost investiranja kapitala u ekonomiju, izgradnju sistema hidroelektrana, najnovijeg tipa atomske centrale, hemijske fabrike, rafinerije nafte, ili nečeg sličnog.

Sunce je peklo; upravo je kolima prešao oko 140 kilometara za tačno jedan sat i 58 minuta da utvrdi još nekoliko činjenica Račun troškova za svečani ručak u jedinom hotelu sa pet zvezdica, jedinom s ove strane planina, bio je vrlo veliki (supa je bila slana, riba nedovoljno slana, biftek mastan, povrće zamrznuto a ne svježe, breskve i krem nisu bili nikakvi, kafa nije mogla da se pije, a vino nije bilo dobro ohlađeno, i još kad je ugledao našeg seljaka kako spava u sjenci starog drveta, to je prevršilo mjeru.

"Zaustavi kola!" viknuo je vozaču.

Izašao je, pojurio da pređe put onoliko brzo koliko mu je stanje njegovog srca dopuštalo i probudio siromašnog seljaka vičući: "Šta radiš ovde!"

Siromašni seljak bio je naravno potpuno zbunjen što su ga probudili na ovaj način, pogotovu što je sanjao svoje vjenčanje koje je trebalo da se obavi poslije žetve. Ali, trudio se da bude što ljubazniji i u ovakvim okolnostima.

"Molim, gospodine?"

"Šta tu radiš?" vikao je bogati industrijalac.

"Malo sam prilegao u sjenci ovog starog drveta, pod kojim je moj otac, pok,oj mu duši, imao običaj da prilegne kada je bio mladić," rekao je siromašni seljak, smatrajući da je bilo potpuno očigledno šta je radio.

"Spavaš, a?" vikao je bogati industrijalac. "Zar ne znaš da ima posla koji treba da se obavi?"

"Posla?" upitao je siromašni seljak. "Zar nisam radio cijelo..."

"Ti ne znaš značenje te reči!" vikao je bogati industrijalac, koji je, kao što ćete primijetiti, bio čovek koji je često vikao, iako je i zbog toga ostajao bez daha. "Ako vi, ljudi, hoćete nešto da steknete, promenite svoj način života, radite više i duže, onda ćete moći da uštedite novac, da ga uložite u neki unosan mali posao, pa da taj posao proširite, unajmite nekoliko radnika, osnujete fabriku, kupite mašine, uvedete automatizaciju, povratite svoj kapital, povećate kamate, savladate svoje konkurente, steknete monopol na tržištu, popnete se na vrh piramide, napredujete sve više i više, da u svetu postanete marka, da stvarno budete neko!"

"Da li dopuštate da pitam šta bih onda radio, gospodine?" rekao je siromašni seljak ― koji, mada je još uvijek bio učtiv, jedva da je mogao da shvati nešto od svega ovoga.

"Radio?" vikao je bogati industrijalac, ne vjerujući svojim ušima. "Radio? Mogao bi da povjeriš odgovornosti potčinjenima! Da se opustiš! Da se odmoriš malo! Da živiš od profita! Da sagradiš kuću na selu. Da imaš veliki godišnji odmor! Da uživaš u plodovima svoga rada! U dobroj hrani! Da se malo izležavaš na suncu!"

"Gospodine," rekao je siromašni seljak. »Moja kuća je već na selu, na hljebu koji moja majka peče zavidi joj svaka žena u ovom kraju, naš sir je najbolji sir na svetu, moja vjerenica je zgodnija i ljepša od bilo koje djevojke koju sam ikad vidio... a zar ja nisam spavao na suncu kad ste me probudili?" 

Izvor:Buka Magazin