Najmiliji ga se odrekli, uzeo je kredit i postao prvak: Kada budem šampion, nemojte me tražiti - tad vas više neću poznavati!
“Dobar možeš biti samo u onom što te veseli, što ti pričinjava zadovoljstvo” - Niki Lauda.
Čovjek koji je obilježio jednu veliku eru Formule 1, kojeg su pratili milioni fanova iako ih sport u globalu i nije zanimao. Rođen je odmah iza 2. svjetskog rata u Beču, u vrlo imućnoj porodici industrijalaca. Nije bio baš dobar učenik, odustao je od nekog većeg školovanja. Njegova strast zapravo su bili samo automobili, to je bio cijeli Nikijev svijet. Prva iskustva vožnje odrađivao je na traktorima i grtalicama za snijeg, te je tako zarađivao džeparac. Nevjerovatno zvuči, ali još u vrtiću je bio od onih sretnika koji su znali šta zapravo želi biti jednog dana.
Tokom sedamdesetih godina u Formuli 1 je stradao veliki broj vozača, pa je to bila gotovo ustaljena pojava da na svakoj drugoj ili trećoj utrci neko pogine. A onda je došao taj kobni Nürburgring. Za one koji ne znaju, Nürburgring je jedna od najopasnijih staza u F1, i to je ujedno staza na kojoj je poginuo veliki broj vozača (druga najsmrtonosnija staza svih vremena, odmah nakon Indianapolisa). Iako je imao najbolje vrijeme na Nürburgringu, Niki Lauda je pred tu utrku 1976. godine savjetovao ostale vozače da se utrka odgodi, jer je previše opasno da se vozi u takvim uslovima (padala je kiša i vidljivost je bila poprilično slaba). Prvi dan avgusta 1976. godine ostat će itekako upisan u historiji Formule 1.