Prof. Saudin Cokoja za Novi.ba: Poslanik a. s. se voli srcem, ali i znanjem

Novi.ba u sklopu svog ramazanskog programa objavit će i veoma zanimljive razgovore s muslimanskim učenjacima. Danas vam predstavljamo profesora Saudina Cokoju.

Saudin Cokoja je rođen 29. avgusta.1979.  godine u Prozoru. Srednju školu, smjer mašinski tehničar, završava 1998. godine u Bugojnu. Nakon završene srednje škole, upisuje Islamsku pedagošku akademiju u Bihaću. Tokom studiranja na IPA-u, 1999. godine odlazi na studij u grad Allahovog Poslanika, s. a. v. s., časnu Medinu. Studij na Islamskom univerzitetu, Fakultet dave i usulu-d-dina, Odsjek za akaid i historiju islama, uspješno završava 2006.

Do sada je objavljivao tekstove u islamskom časopisu 'El-Asr', te islamskim internetim portalima. U januaru 2014. godine izdaje svoju prvu knjigu "Oživimo srca, oplemenimo duše", koja je doživjela dva izdanja. Trenutno radi kao nastavnik islamske vjeronauke u O.Š. "Gornji Vakuf" u Gornjem Vakufu-Uskoplju, gdje i živi. Oženjen je i otac troje djece. 

Za početak, recite nam kako je idealno provesti mjesec ramazan i kako izgleda jedan vaš ramazanski dan?

Kad je u pitanju tjelesna i duhovna realizacija mjeseca ramazana, svaki musliman, trebao bi maksimalno uložiti napor, da mjesec posta provede onako, kako nas  je Poslanik, s. a. v. s., u svojim hadisima savjetovao i svojim primjerom pokazao. To je najpotpuniji i najbolji način, ako želimo da osjetimo slast i čar mjeseca Allahove milosti. Realizaciji mjeseca ramazana, treba pristupiti ozbiljno i iskreno. Post je treći islamski šart, jedan od temelja naše vjere, pa zbog toga, svaki vid ibadeta u mjesecu ramazanu ima posebnu vrijednost. 

Kako izgleda jedan moj ramazanski dan? Ovom prilikom, ne bih baš u detalje opisivao bilo koji od ramazanskih dana, jer zavisno od  vremena i stanja, svaki se od njih razlikuje. Ono što ću samo da spomenem, jesu one najvažnije stvari koje pokušavam da uradim na vrijeme i u što većoj mjeri, kako bi se postigli i ostvarili ciljevi mjeseca ramazana.

Prva i najvažnija stvar vezana za obavljanje bilo kojeg ibadeta u mjesecu ramazanu, jeste ihlas (iskrenost), odnosno iskren nijjet (namjera). Koliko budemo predani i iskreni, toliko će i naša djela biti primljena. Dalje, ono što posebno smo obavezni  kao vjernici paziti od početka ramazana (a inače i mimo ramazana, da se razumijemo), jeste obavljanje pet dnevnih namaza, po mogučnosti na vrijeme, u džematu sa svim potvrđenim sunnetima.  

Nakon namaza, posebna pažnja, treba da se posveti Kur'anu, jer Ramazan  je i mjesec Kur'ana. Nažalost, mnogi koji ne znaju učiti Kur'an na arapskom, dakle nisu savladali arapsko pismo, uopšte ne uzimaju Kur'an, što je velika greška. Onaj ko ne zna učiti u Kur'anu, neka čita njegov prevod, neka ga sluša putem CD ili interneta, neka ponavlja kratke kur'anske sure koje je naučio u mektebu, sve je to Kur'an i lijep odnos prema njemu, za što će vjernik biti i nagrađen. Nakon Kur'ana, redovno učiti jutarnji i večernji zikr, zatim i ostale vidove zikra u različitim formama, posebno istigfar i što više donositi salavate na Poslaika, s. a. v. s.

Obratiti pažnju na činjenje dove, posebno pred iftar kad je duša malaksava i bliža Gospodaru. Svakako, redovno obavljati teravih namaz a pošto je ove godine, razlika između teravih namaza i sehura veoma mala, taj period ili do njega, iskoristiti za obavljanje noćnog namaza, makar dva rekata. 

Mjesec Ramazan, nije sam činjenje standardnih ibadeta, kao što su: namaz, post, učenje Kur'ana, zikr i drugi, nego vjernik treba da čini i druge vidove dobročinstva kako bi bio dodatno nagrađen. Između ostalog trudim se koliko mogu a preporučujem i ostalima vjernicima sljedeće: pokornost roditeljima (ako su živi), udjeljivanje sadake, pomoći komšiju, obići stare, iznemogle, bolesne i jetime, učestvovati u nekom društvenom radu, pomagati ukućanima u kućnim poslovima, druženje sa svojom djecom i tako dalje. Dakle, sve ovo ako se radi tokom ramazana iskreno sa ciljem postizanja Allahova zadovoljstva, postiže se  vrhunac duhovnosti, jačaju rodbinske i komšijske veze, potrebni osjete vjerničku blagost i dobrotu a duša natopljena postom i Kur'anom, tek tada osjeća radost i čar mjeseca ramazana. Evo, ovako od prilike, izgledaju moji ramazanski dani, svakako, ako mi zdravlje, vrijeme i uslovi to dozvoljavaju.

Možete li nam opisati atmosferu tokom ramazana dok ste bili dijete?

Iskren da budem, a vjerujem da će se dobar broj Vaših čitatelja složiti sa mnom, ramazanska atmosfera u mom djetinjstvu ili prijeratna, kako sad to znamo da kažemo, puno je bila, barem za mene, ljepša i bolja. Ne znam, gledajući stanje sada u svom džematu, zatim i u drugim džematima kroz razgovore sa svojim kolegama i džematlijama, došli smo do zaključka da je prije rata, dakle  u našem djetinjstvu i našoj mladosti, puno bilo ljepše za vrijeme ramazana. Evo recimo, džamije su, barem kod nas, bile posjećenije za ramazan nego danas, svi su dolazili, staro i mlado. Ljudi prelazili velike razdaljine da dođu na teraviju, danas mu pred kućnim vratima džamija, on neće. Mevludi i ramazanske manifestacije, puno su bile pitomije, ljepše, nekako mi danas ovi džamijski programi tokom mubarek noći, ne izgledaju kao nekad.  

U moje vrijeme, iako sam relativno mlad, sjećam se, nije svako mogao da uči mevlud, recitaciju ili ilahije. Gledalo se ko ima ljepši glas, ko može rasplakati džematlije, da se osjeti ta neka imanska atmosfera. Znam, veliki broj džematlija, posebno žena, plakao je tokom učenje mevluda o Poslaniku, a. s.  Poslije teravija, bila su sijela i druženja, danas toga nema, svako ide svojoj kući, posveti se televiziji i internetu. Dalje, imami bi hodali po "redama", odnosno svaku noć bi budi kod drugog čovjeka  na iftaru a poslije teravije se kod tog istog čovjeka išlo na sijelo. I svakako, bolje se postilo, bilo je stida. Oni koji nisu postili, nisu javno ni mrsili, sakrij bi se. Međutim danas, omladina masovno sjedi u baštama kafića i restorana, gdje jedu i piju, bez imalo ustručavanja. Nekad je to bila velika sramota. Čak i one osobe, koje su imale opravdanje što ne poste, kao što su trudnice i dojilje, iz poštovanja prema postačima, nisu javno jele. Sve u svemu, ramazanski dani moga djetinjstva i moje mladosti, bili su puno ljepši nego danas.

Možete li nam pojasniti pojam sadake u islamu?

Blago onome čije srce je spoznalo važnost sadake. Sadaka ili kako je mi zovemo milostinja, put je za čišćenje duše, jačanje imana (vjerovanja), povečanje imetka, štit od nesreće i bolesti, jačanje društvene zajednice, nadogradnja dobrote i približavanje Allahu. Imati ljubav prema siromašnom, razumijeti njegovo stanje i onda ga draga srca pomoći, dokaz je istinske dobrote u tvom srcu. Mnogobrojni su hadisi koji ukazuju na vrijednost udjeljivaja sadake, sam Poslanik, s. a. v. s., je posebnu pažnju posvećivao siromašnima, a njegovi časni ashabi su se takmičili u njihovom pomaganju.  

Ovom prilikom želio bih da napomenem dvije, možda najvažnije  stvari vezane za sadaku. Najbolja sadaka koja ima posebno mjesto kod Allaha, jeste tajna sadaka. Opis ove sadake,došao je u hadisu u kojem se kaže, da ne zna ljevica šta je udijelila desnica. Ovakva sadaka čuva čovjekov iman i ihsan od samodopadanja, pokazivanja pred ljudima, hvalisanja i oholosti. Dakle, najbolje je pomoći nekoga, a da se za to javno ne sazna, ne zna niko osim Allaha. Dalje, najvrijednija sadaka je u mjesecu ramazanu.

Prenosi se od Enesa ibn Malika, r. a., da je Poslanik, s. a. v. s. rekao: "Najbolja sadaka je u ramazanu." (Tirmizi). Zato bi svaki musliman, trebao da iskoristi ove dvije vrste sadake, ramazansku I tajnu, kako bi bio posebno nagrađen. Neka nam tokom ramazana bude na umu ovaj hadis, rekao je Poslanik, s. a. v. s.: "Ako musliman obuče siromašna muslimana, Allah će ga obući odjećeom Dženneta, ako nahrani gladnog muslimana, Allah će njega nahraniti plodovima Dženneta, ako napoji žednog muslimana, Allah će njega napojiti sa zapačećenog džennetskog napitka." (Tirmizi)

Šta znači ljubav prema Poslaniku, sallalahu alejhi ve sellem?

Ljubav prema Poslaniku, s. a. v. s., je potvrda da je čovjek istinski vjernik. Ljubav prema njemu, znači ljubav i prema Allahu, jedno bez drugog ne može, a ujedno i ljubav prema svakom čovjeku. Ljubav prema njemu, znači biti milostiv i djelovati na takav način, jer je on, s. a. v. s., poslan kao milost. Ljubav prema njemu znači, slijediti njega a slijeđenje Poslanika, s. a. v. s, kao što znamo, zove se sunnet ili njegova tradicija, što predstavlja drugi izvor Šerijata, nakon Kur'ana.  

Kod nas muslimana danas, imamo u praksi nekoliko načina ispoljavanja ljubavi, prema Poslaniku, s. a. v. s. Jedni ga slijede, odnosno pokazuju ljubav prema njemu, tako što uglavnom, kroz djela i priču, pažnju pridaju fizičkom izgledu (onako kako je Poslanik, s. a. v. s. izgledao, oblačio se i sl), dok s druge strane ne rade dovoljno na izgradnji moralnih osobina (ahlak), što može biti itekako pogubno po društvenu zajednicu i džemat. Uglavnom se radi o osobama, koje su dobar dio svoga života  živjele neislamskim načinom života i onda je došlo do iznenadnog pokajanja i vračanja vjeri, što je za svaku pohvalu, međutim, u dosta slučajeva, to  vračanje bude nakon nekoliko preslušanih predavanja i pročitanih knjiga, tako da težinu vjere stavljaju na rasprave i ubjeđivanja ko je bolji musliman i tom prilikom dolazi do ispoljavanja one vrste ahlaka (morala) koji je nepoznat sunetu Poslanika, s. a. v. s.  

S druge strane, imamo pojavu radikalizma i ekstremizma, gdje se ljubav prema Poslaniku, s. a. v. s., i njegovo slijeđenje, ogledaju u demonstraciji sile, prijetnji, zastrašivanja pa i ubijanja, a svjedoci smo toga danas nažalost, posebno u muslimanskim sredinama. Ovakvim slijeđenjem, samo se prlja časno Poslanikovo ime, udara se na ciljeve njegove poslaničke misije i ovakva tkz. ljubav prema njemu, je ustvari mržnja prema čovjeku, a Poslanik, s. a. v. s., nije s tim došao. Dalje, imamo one koji svoju ljubav prema Poslaniku temelje često na lažnim i izmišljenim ibadetima, koji znaju biti opasni po čovjekov iman.

Da zaključim, ljubav prema Poslaniku, odnosno njegovo slijeđenje, treba da obuhvata cjelokupan njegov život, nije samo dovoljno uzeti jedan dio njegovog  života, to slijediti i na  to samo pozivati, nego treba uzeti sredinu, poredati prioritete, imati mudrosti i razumijevanja za okruženje u kojem živiš, gledati da svojim slijeđenjem Poslanika, s. a. v. s., ne naneseš veću štetu islamu i  okolini nego korist. Svakako, Poslanik, s. a. v. s., se voli i slijedi ne samo srcem, nego i znanjem, zato mnogi koji su mislili da nešto znaju, kasnije se ispostavilo da ne znaju i desila se obrnuta stvar, pogrešno razumijevanje sunneta dalo je za rezultat odbojnost prema njegovom praktikovanju kod naroda. Ljubav prema Poslaniku,s. a. v. s., odnosno njegovo slijeđenje, ogleda se u svim sverama života: ibadeti, međuljudski odnosi, moral, odnos prema životinjama i prirodi, nemuslimanima i drugim oblicima životne sredine u kojoj žive muslimani.

Neki savjeti za sve muslimane kako izaći na kraj s današnjim izazovima.

Danas muslimani širom Dunjaluka, suočeni su s različitim izazovima, ali i sa problemima. Nažalost, vlada velika podjeljenost među nama, od nacionalne, mezhebske, kulturne i političke. Takve podjele su dovele do toga, da u nekoliko muslimanskih zemalja vode se međumuslimanski ratovi.  Isto tako, muslimani naše domovine, nisu pošteđeni takvih podjela iako ne u velikoj mjeri, ali se osjeti, nažalost. Pored tih podjela, muslimani su, kao što ste spomenuli, suočeni i s različitim izazovima. Prije svega, ovdje bih spomenuo moralne, koji udaraju direktno na glavnu društvenu jedinku, a to je porodica.  Primjetno je, da se na različite načine putem raznih NVO, TV, interneta i ostalih medija, udara na osnovne ljudske vrijednosti, što je ujedno udar i na vjerske principe. U svemu ovome, najviše strada naša omladina, koja naivno i željna dokazivanja, prihvata sve što im se servira.

Da bi našu omladinu, učinili zdravom kičmom našeg naroda i naše domovine, moramo se svi udružiti u njihovom odgajanju. Dakle, od predškolskog uzrasta pa dalje kroz život, posebno do faze završavanja srednjoškolskog obrazovanja. Smatram, da prije svega, naša Islamska zajednica, treba da napravi strategiju kad je u pitanju rad s omladinom, jer iako mekteb koji sa sobom nosi zaista velike koristi, ona se završava kad je naša omladina u najgorim godinama i nakon toga, s njima se prekida saradnja i oni su prepušteni svemu i svačemu. Zato je potrebno da se uradi plan i program, pomoću kojeg bi se nastavio rad sa njima kroz različite oblike, da se na neki način ipak održe i zadrže u džamiji i da se kod njih spriječi širenje nemoralnog ponašanja.

U ovakav način odgajanja naše omladine, treba da se uključe i roditelji. Smatram, da bi savjesni roditelji u svakom gradu, trebali da osnuju Vijeće roditelja koji bi iznalazili riješenja, ideje i projekte, da nam djeca krenu pravim i zdravim putem. Osim roditelja i vjerskih zajednica, aktivno treba da se uključe i državne vlasti na svim nivoima kao i NVO koje imaju zdrav i moralan program rada. Cilj je da se odgoje generacije koje će da žive zdrav i moralan život, a odbaciti sve moderne tokove života koji imaju za cilj rušenje svega što je moralno i zdravo, kao što je alkohol, droga, prostitucija, kocka, kriminal i druge stvari koje se serviraju kao moderne i kao "zdravi" društveni izbor svakog pojedinca. 

Kakvu važnost ima namaz u islamu?

Namaz je stub vjere, ova vjera ne bi imala nikakvog smisla nit bilo kakve težine, da nema namaza. Sama činjenica da je Uzvišeni Allah namaz naredio direktno Poslaniku, s. a. v. s., a ne preko meleka Džibrila kao ostale ibadete, dovoljno govori koliko je namaz ozbiljna i važna stvar u našim životima.  Svi znamo još iz mekteba, da je islam izgrađen na pet temelja, međutim, ako pogledamo svih pet ovih islamskih temelja (šartova), vidjet ćemo kao prvo lahkoću i jednostavnost vjere a kao drugo, vidjet ćemo da je namaz glavni temelj koji nam je ujedno i put do Dženneta.

Kelime i šehadet, dovoljno je jednom u životu da kažemo i da čitav život nosimo u srcu, post je jednom godišnje gdje  nije dužan svako da posti, kao što su stari, iznemogli, bolesni, trudnice, dojilje, musafiri. Zekat je također jednom godišnje, ali dužni su svoj imetak da očiste samo imučni muslimani i na kraju hadž ali dužan je samo onaj ko ima uslove i dovoljno je jednom u životu. Dok je namaz naređen, svaki dan i to pet puta, a nije ga oslobođen niko. Ono što je posebno važno, jeste da su roditelji dužni svoju djecu navikavati na namaz od sedme godine života na jedan lijep i prijatan način, kako bi dijete zavoljelo namaz.  

Namaz je jedan od glavnih društvenih i moralnih načina u prevenciji od činjenja zla, nemorala i grijeha. Kur'anski način opisivanja vrijednosti namaza po čovjeka i društvo, jeste da namaz spriječava čovjeka u činjenju loših djela. Namaz ima posebnu vrijednost u džematu. Allah je za njega obećao posebnu nagradu, a obavljanje namaza u džematu, ako se u mogućnosti, itekako jača društvo, prijateljstvo, komšiluk. Namaz također ima i odmarajući efekat na čovjekovu psihu i njegovo raspoloženje. Zato je Poslanik, s. a. v. s., kad bi zapadni u probleme, znao kazati svome mujezinu hazreti Bilalu: "Bilale, prouči nam ezan, da se odmorimo u namazu." Namaz je prvo za što ćemo biti pitani na Sudnjem danu, zato je potrebno da se vratimo obavljanju istog, jer obavljanjem namaza postiše se duhovna, tjelesna, porodična i društvena smirenost a nećemo se stidjeti stati pred Allaha, jer smo se trudili da namaz obavljamo tokom našeg života.

Koliko se trebamo družiti s Kur'anom?

Što više to bolje! Kur'an je jedina sačuvana Božija knjiga na Zemlji, što znači, imati takvo nešto u svojoj kući, je neprocijenjivo. Onaj koji Kur'anu ne pridaje nikakv značaj, zaista nije svjestan šta radi i koliko je na gubitku. Nažalost, iako mnogi muslimani znaju da je to Božija knjiga, drže je u kući u svojim komodama, nikad je ne otvaraju niti imaju neku posebnu želju da se, ako ništa zanimaju, šta se to nalazi u njoj. Ja imam običaj kazati da mamo različite pristupe Kur’anu, generalno gledano, muslimani poštuje Kur’an kao Božju knjigu. Ali, da li je samo dovoljno nešto poštovati?

Zamislimo studenta medicine koji se s velikim poštovanjem odnosi prema knjizi anatomije. Toliko je poštuje da je nije nikad otvorio, nikad iz nje nije ništa pročitao, a pogotovo naučio, čuva je umotanu u komodi da na nju ne padne prašina. Ali, taj student ima jaku želju da položi ispit iz Anatomije. Mislim da će proći i da će profesor imati razumijevanja prema njegovoj pažnji koju gaji prema knjizi anatomije, hoće li položiti, šta mislite vi?

Kur’anu nije mjesto u komodi, umotanom u peškir, pod ključem! Mjesto Kur’ana mora da bude u našim srcima. Na ovom svijetu ne postoji ništa što može unijeti smirenost u srca ljudi poput Kur’ana. Sve ostalo je samo lažna i prividna smirenost. Uzvišeni Allah objavio je Kur’an napajajući naša srca životom, jasno i s ciljem oživljavanja naših srca, bez obzira koje ili čije srce bilo u pitanju. 

Griješnik kroz Kur’an vidi svoju tevbu (pokajanje), vjernik praktičar kroz Kur’an vidi svoje učvršćivanje u vjeri, nemusliman kroz Kur’an vidi novo shvatanje i poimanje zadnje Božje Objave čovječanstvu. Kur’an se obraća bolesnicima, trgovcima, naučnicima, djeci, roditeljima, onima koji nemaju djece, studentima, džinima. Kur’an nikog nije zapostavio, ali mi jesmo zapostavili Kur’an.

Stanje svakog čovjeka i njegov život obuhvaćeni su Kur’anom, ali je potrebno potražiti uputu, potrebno je odmotati peškir, obrisati prašinu sa njega, uzeti abdest, sjesti i početi se družiti s riječima Uzvišenog Gospodara.

Objava Kur'ana je započela u mjesecu ramazanu i trajala je 23 godine, a  pošto se mi nalazimo upravo u tom mjesecu  ili mjesecu Objave kako ga neki zovu, nekoliko savjeta druženja s Kur'anom, a neke sam već u prvom odgovoru spomenuo. 

Nabrojat ću nekoliko jednostavnih savjeta, možda neki od njih budu odgovarali kako biste sebi priuštili druženje s Kur’anom u mjesecu Kur’ana:
- Učenje Kur’ana na arapskom, svaki dan 20 stranica. Napravite sebi raspored, proučite oko pet stranica poslije svakog namaza;
- Ako ne znate arapska slova, a zna neko od ukućana- vaše dijete, supružnik, brat, bilo ko, neka uče Kur’an glasno a vi slušajte.
- Ako ne zna niko učiti Kur’an, onda svaki dan uzmite prijevod značenja na bosanski jezik i čitajte s razmišljanjem, barem po deset-stranica ili više. Što da ne? Koliko naših ljudi pročita prijevod Kur’ana za ramazan? S prijevodom svakako, ali su se družili s Kur’anom, što predstavlja radost za srce.
- Ako nikako nemate Kur’an u kući (nažalost, ima kuća u kojima nema Kur’ana), onda nađite na internetu video i audio klipove i slušajte učenje Kur’ana. Svaki dan, poslije namaza ili dok odmarate, upalite sebi učenje, slušajte Kur’an i uživaje. Također, audio i video verzije kur’anskih sura možete pronaći i za svoj mobitel.
- Ako znate neke sure iz Kur’ana napamet, naučili ste ih u mektebu nekad davno, ponavljajte ih svaki dan, bez obzira što su to iste sure, svaki dan ih po nekoliko puta ponavljajte. Neka vam jezik bude vlažan od učenja Kur’ana.

Možete li pojasniti šta je zikr i njegove blagodati?

Zikr je spominjanje i veličanje Allaha uz maksimalno prisustvo srca, a izgovaranjem jezikom. Zikrova ima više vrsta, tako da su namaz, učenje Kur'ana, ezan, također vrsta zikra. Međutim, mi danas kad kažemo zikr, mislimo na određene virdove (riječi, kratke rečenice i dove) koje se nalaze u kur'anskom tekstu i koje je izgovarao u određenim prilikama Poslanik, s. a. v. s.  Svaki od tih zikrova ima svoje vrijednosti i nagrade kod Allaha za njihovo izgovaranje. Kao što sam već rekao, zikr - veličanje Allaha, nije samo dovoljno činiti jezikom, nego je potrebno, da duša (srce), bude maksimalno prisutno tokom zikra.  

Ovom prilikom, samo bih ukratko spomenuo nekoliko oblika zikra kojeg smo u stanju  uvijek činiti, a za činjenje istog, slijedi velika nagrada. Preporučio bih vašim čitateljima da uvijek, kad su u mogućnosti: odlaze na posao, vraćaju se sa posla, rade nešto u bašti, oko kuće, dok čekaju bus i slična stanja, da uz skrušeno srce, tiho izgovaraju sljedeće zikrove: subhanaALlah, elhmadulillah, Allahu ekber, la havle ve la kuvvete illa billah, subhanAllahi ve bi hamdihi, subhanAllahi –l-'azim,  subhanAllah vel hamdulillah ve la ilahe ilaAllah, vallahu ekber!

Posebno bih naglasio dvije vrste zikra koje bi musliman trebao svakodnevno da čini u što većoj mjeri, to su riječi pokajanja ili istigfara: estagfirullah. Poslanik, s. a. v. s., ikao mu je sve bilo oprošteno, znao je je u toku dana 70 do 100 puta da učini istigfar. Nakon istigfara, donositi što više salavate na Poslanika, s. a. v. s., jer je to ibadet i i zikr, u kojem Allah i Njegovi meleki direktno učestvuju. Isto tako, svaki musliman, trebao bi da nauči jutarnji i večernji zikr koji su zaštita od sihra, uroka i džina, zatim zikrove pred spavanje, ulazak i izlazak iz kuće, putna dova i druge vidove zikra. I na kraju, onaj se ko često sjeća Allaha, Allah će se i njega sjećati, posebno kad mu bude najpotrebnije.