Bio je najveća pop zvijezda, teško sam se razbolio a potom postavio sebi ovo pitanje?

Yusuf Islam se rodio 1948. godine u Londonu kao Steven Demetre Georgiou. Majka mu je porijeklom Šveđanka, a otac Grk. Već s 18 godina postiže uspjeh pjesmama I Love my Dog i Matthew and Son. Prije tih uspjeha već je promijenio ime u Cat Stevens nastojeći se prilagoditi tržištu pop glazbe. Najveće komercijalne i artističke uspjehe je dosegnuo početkom sedamdesetih godina objavivši albume Teaser and the Firecat i Catch Bull at Four. Lista njegovih hitova se godinama redala pri vrhu glazbenih ljestvica: Moonshadow, Morning has Broken, Peace Train, Father and Son.

Još jednom mijenja ime u Yusuf Islam krajem 1977. godine, kada i formalno prelazi na Islam. Nakon toga godinama nije snimao studijske pjesme niti imao javne nastupe. Ipak, novac koji je još uvijek zarađivao od starih pjesama je ulagao u dobrotvorne svrhe poput otvaranja niza škola za djecu, naročito u ratom pogođenim krajevima, u Africi, Bosni, Iraku.

2006. objavio je prvi studijski album nakon 28 godina, An Other Cup, a 2009. objavljuje još jedan album, Roadsinger.

Tijekom godina Yusuf Islam je dobio niz međunarodnih nagrada za svoje humanitarne aktivnosti: World Award 2003. – međunarodna nagrada za pomoć djeci, žrtava rata; Man for Peace 2004. nagrada za promicanje mira, koju mu je uručio Mihail Gorbačev.

A ovako Yusuf Islam svojim riječima opisuje transformaciju od Stevena Georgioua, preko Cata Stevesa do Yusufa Islama.

Moj vjerski odgoj

Odrastao sam u suvremenoj porodici sa svim luksuzom i lagodnim životom show biznisa. Rođen sam u kršćanskoj obitelji, ali svi mi znamo da je svako novorođenče rođeno u izvornoj vjeri – ali ga njegovi roditelji odgoje u ovoj ili onoj vjeri. Ja sam odgojen u toj vjeri (kršćanstvu) koja je utjecala na način mog razmišljanja.

Podučen sam da postoji Bog, ali ne postoji izravan kontakt s njim, zbog toga moramo uspostaviti taj kontakt kroz Isusa – on je bio vrata k Bogu. Ovo sam manje-više prihvaćao, ali se s tim nisam mogao pomiriti.
Gledao sam kipove Isusa; oni su bili puki kamen bez života. Učenje da je Bog trojstvo me je krajnje zbunilo, ali nisam javno negodovao. Manje-više sam u ovo sve vjerovao, ali samo jer sam htio poštivati vjeru svojih roditelja.

Pop zvijezda

Postepeno sam se udaljavao od svog vjerskog odgoja. Počeo sam se baviti glazbom. Htio sam biti velika zvijezda. Svoje idole sam vidio u filmovima i mislio sam da je ovo možda moj ‘Bog’ – zarađivanje para. Imao sam jednog strica koji je imao lijep auto. “U redu,” rekao sam, “on je uspio. On ima puno para”. Ljudi oko mene su utjecali na mene da tako razmišljam; ovaj svijet je bio njihov Bog.

Odlučio sam da je ovo način života kakvog hoću; da zaradim dosta para i da imam ‘dobar život.’ Moji uzori su bile pop-zvijezde. Počeo sam skladati pjesme i duboko u sebi sam htio da s tim novcem kojeg zaradim pomognem ljudima koji su bili u nevolji. U Kur’anu se spominje da mi nešto obećamo, ali kada nešto postignemo onda se toga uhvatimo i postanemo pohlepni.

I tako se je dogodilo da sam postao jako popularan. Iako sam još uvijek bio tinejdžer, moje ime i moja slika su se vrtile u svim medijima. Oni su me učinili većim nego što jesam, zbog toga sam htio biti ono čime su me napravili. Počeo sam konzumirati alkohol i droge…

U bolnici

Nakon godinu dana materijalnog uspjeha i ‘života na visokoj nozi’ teško sam se razbolio. Obolio sam od tuberkuloze i neko vrijeme sam proveo u bolnici. Što se je događalo sa mnom? Jesam li bio samo tijelo i je li cilj moga života samo da udovoljim tom tijelu? Tu sam shvatio da je ova nevolja koja me je snašla u stvari bila Allahova blagodat, prilika da otvorim svoje oči -“zašto sam ovdje? Zbog čega ležim na postelji? – i tu sam počeo tragati za odgovorima.

Trend toga vremena je bilo veliko zanimanje za istočnjački misticizam. Počeo sam to proučavati i prvo čega sam postao svjestan je bila smrt i da će duša napustiti tijelo. Proces koji ne prestaje. Tada sam mislio da sam pronašao put ka sreći i višim sferama. Počeo sam meditirati i postao sam vegetarijanac. Tada sam vjerovao u ‘peace i flower power’, ono što je tada bila moda. Ali u bolnici sam počeo shvaćati da ja nisam samo tijelo.

Jednog dana sam se šetao kada je počela padati kiša. Počeo sam trčati da se sklonim negdje i onda sam shvatio: ‘stani malo, moje tijelo je mokro i ono mi govori da sam pokisnuo.’ Pomislih kako je tijelo u stvari kao magarac, trenirano da ide jednom pravcu. U suprotnom slučaju ako ga ne treniraš, odvesti će te tamo gdje ono hoće.

Onda sam shvatio da posjedujem jedan dar kojeg mi je sam Bog dao, a to je da slijedim njegovu volju. Bio sam zadivljen terminologijom kojom sam se sretao učeći istočnjačke vjere. Do tada sam znao samo za kršćanstvo. Opet sam počeo pisati glazbu, ali sam u nju ugrađivao svoja razmišljanja o svijetu. Sjećam se riječi jedne pjesama: ‘želio bih znati tko je sazdao nebo, tko je stvorio pakao.’ Sa ovim sam znao da sam na pravom putu. Također sam napisao jednu drugu pjesmu, “Kako pronaći Boga” (The Way to Find God Out). Ovo me je učinilo čak još više popularnijim u svijetu glazbe. S ovim sam imao poteškoća jer sam postao poznat i čuven, a sa druge strane sam iskreno tražio Istinu. Onda sam došao na stupanj spoznaje da je budizam u redu i da je plemenit, ali ja nisam bio spreman ostaviti ovaj svijet iza sebe. Previše sam ovisio o ovom svijetu i nisam bio spreman ostaviti ga, da postanem monah i da se izdvojim od društva.

Onda sam probao učenja Zen i Ching, numerologiju, tarot karte i astrologiju. Pokušao sam se okrenuti Bibliji i nisam našao ništa zadovoljavajuće. U to vrijeme nisam znao ništa o Islamu. Ali onda se desilo čudo. Moj brat je posjetio džamiju u Jeruzalemu i bio je duboko zadivljen da je bila ispunjena životom (za razliku od crkvi i sinagoga koje su bile prazne), ali sa druge strane da je iz nje zračila jedna smirenost.

Kur’an

Kada se je vratio u London donio mi je prijevod Kurana na engleski. On nije prešao na Islam, ali osjećao je nešto u ovoj vjeri i smatrao da bih ja to također mogao otkriti.

Nakon što sam uzeo knjigu, uputu koja mi je sve objasnila – tko sam, što je smisao života; što je stvarnost i kakva mora biti; odakle dolazim – shvatio sam da je ovo bila istinita vjera. Ne u onom smislu kakvog Zapad smatra vjeru, niti samo za stare ljude. Svatko onaj tko prihvati jednu vjeru i hoće svoj život podrediti toj vjeri smatra se na Zapadu fanatikom. Ja nisam fanatik; ja sam tražio izlaz za konflikt između tijela i duše. Onda sam shvatio da to dvoje nisu oprečnost i da se ne moraš povlačiti u planine da bi bio pobožan. Jedino što se mora jest da se slijedi Božja volja. Ako tako postupimo onda možemo dostići stupnjeve veće od anđela. Prva stvar koju sam želio nakon ove spoznaje jest da postanem musliman.

Shvatio sam da sve pripada Allahu, kojeg ne obuzima drijemež. On je stvoritelj svega. Tada sam počeo gubiti svoj ponos, jer sam do tada mislio da razlog mog uspjeha leži u mojoj vlastitoj veličini. Shvatio sam da sam sebe nisam stvorio i da je cijela svrha moga postojanja podređenje učenjima koje su sadržane u vjeri koja je poznata po imenu Al-Islam. Tada sam počeo otkrivati tu vjeru za sebe. Osjećao sam se kao musliman. Čitajući Kur’an shvatio sam da je Allah slao sve poslanike da obznane jednu poruku. Zbog čega su onda židovi i kršćani drugačiji? Saznao sam da židovi nisu priznavali Isusa kao Mesiju i da su izmijenili Allahove riječi. Čak su i kršćani krivo shvatili Njegove riječi i počeli su vjerovati da je Isus sin božji. Odjednom je sve imalo smisla. Ovo je ljepota Kur’ana; od tebe traži da razmišljaš i da pitaš i da budeš pokoran Onome tko je stvorio i mjesec i sunce. Kur’an zahtjeva da razmišljamo o Allahovom stvaranju općenito.

Mnogi astronauti odlaze u svemir i onda uvide neznatnu veličinu zemlje i velika prostranstva svemira. Oni postaju vrlo pobožni, jer su vidjeli Allahove znakove.

Čitajući dalje Kur’an naišao sam na dijelove koji govore o molitvi, ljubaznosti i samilosti. Još nisam bio musliman, ali sam osjetio da jedini odgovor za mene je bio Kur’an kojeg mi je Allah poslao, a ja sam ga zatajivao. Ali Kur’an govori o drugome ‘ja’ kada kaže da “vjernici ne uzimaju nevjernike za prijatelje i da su vjernici braća”. Osjetih želju da upoznam svoju braću u Islamu.

Prelazak na islam

Onda odlučih otputovati u Jeruzalem. Tamo sam otišao u jednu džamiju i sjeo na pod. Jedan čovjek me upita što želim. Ja mu rekoh da sam ja musliman. On me upita za moje ime. “Stevens”, rekoh mu. On bi zbunjen. Nakon toga sam se ljudima pridružio u namazu, iako ne baš uspješno. Kad sam se vratio u London, upoznao sam jednu muslimanku po imenu Nafisa. Rekoh joj da želim prihvatiti Islam i ona me uputi u Regent Mosque. Ovo je bilo 1977. godine, oko godinu i po nakon što sam dobio Kur’an u ruke.

Sada shvatih da se moram osloboditi svog ponosa, Iblisa i da se moram okrenuti jednom pravcu. Tako sam nakon jedne džume došao pred imama i izgovorio šehadet, i time postao musliman. Ja sam u životu postigao slavu i bogatstvo. Ali uputa je bilo nešto, što mi je bilo uskraćeno dok nisam se susreo s Kur’anom.

I na kraju želim reći da je sve što radim u Allahovo ime i Njega molim da ti izvučeš pouku iz mojih iskustava. Dalje želim da podvučem, da nisam imao kontakata s muslimanima prije nego sam prešao na Islam. Prvo sam čitao Kur’an i shvatio sam da ni jedan insan nije savršen. Ali Islam jeste savršen i ako se držimo načina življenja našeg poslanika Muhammeda saws, mi ćemo imati uspjeha.

Da nam Allah podari uputu da slijedimo put ummeta Muhameda. Amin!