"Nakon svih mogućih pretraga liječnica mi je rekla da će mi, nastavim li raditi istim tempom, stres na poslu doći glave. Sve sam to rekla šefu, a on mi je...

Svoju novu suradnicu vlasnik ugostiteljske tvrtke je pri kraju prvog radnog dana zamolio da odradi dodatni posao u jednom od njegovih kafića.

Trebala je, kako joj je rekao, samo otići i provjeriti je li sve u redu s računima. Umjesto u 16 sati, njezin prvi radni dan je završio u 22 sata. Priča se ponovila i sljedećeg dana kada je umjesto u uredu ponovno poslana u kafić, u kojem je ovog puta ostala do ponoći. “Naivno sam mislila da mu zaista treba pomoć u lokalu i da ću se ubrzo primiti uredskog posla, ali ništa se nije promijenilo.

Mjesecima sam iz ureda jurila u kafić gdje sam radila po cijele dane i noći, cijeli tjedan i cijeli vikend. Slobodan dan bio mi je nepoznanica i sve to za bijednih 2000 kuna mjesečno”, priča ova 22-godišnjakinja. Shvatila je da je poslodavac izrabljuje, no kako joj je trebao novac, nije se osudila prigovoriti. Stvari su krenule nagore.

“Napadao me zbog načina na koji se odijevam i držim dobacujući kako sam grbava, smotana i gadna. Zbog najmanje sitnice počinjao bi urlati, a pauze za ručak ili jelo bili su zabranjeni. Vrijeđanja i ponižavanje trpjela sam svaki dan. Stotinu puta me je nazvao kravom, glupačom, ovcom”, priča djevojka. Kaže da ju je najviše boljelo psihičko maltretiranje jer joj je govorio kako bi bez njega bila gladna kruha i da samo njemu može zahvaliti što novac ne zarađuje ”’na nekom uglu”.

Svakodnevan iscrpljujući rad, kronična neispavanost i ”šefovo” ugnjetavanje utjecali su na zdravlje tada 20-godišnje djevojke.

Gubila je na težini, tijelo joj se nekontrolirano treslo, mučile su je stalne glavobolje, ponekad i nesvjestice. Kada je izgubila menstruaciju, napokon se obratila liječnicima.

“Nakon svih mogućih pretraga liječnica mi je rekla da će mi, nastavim li raditi istim tempom, stres na poslu doći glave. Sve sam to rekla šefu, a on mi je uz isprike obećao da će ubuduće sve biti bolje. Ispunio je obećanje i sljedeća dva mjeseca dao mi je čak jedan cijeli slobodan dan.” Međutim, vrijeđanja su se nastavila, a kada ju je jedne večeri u uredu zamolio da ga izmasira, izgubila je strpljenje i dala otkaz. “Da mi je netko prije toga rekao da ću trpjeti sva ta maltretiranja, pala bih od smijeha, ali tako zlostavljanje zaista se može dogoditi. Najgore je što se na to uopće ne može utjecati. A samo sam željela naučiti svoj posao i biti tajnica. Nitko mi nije nudio posao, pa sam ga morala naći sama. Bila sam toliko ushićena kada sam počela raditi u uredu da sam zanemarila izrabljivanje, uvrede, psovke. Htjela sam naučiti posao, a tek sada mi je jasno da nisam naučila ništa što i prije nisam znala. Osim da se to više nikad ne smije dogoditi.”

Izvor: arhiva.nacional.hr