"Danas neće biti proslave vjenčanja, ali ćemo slaviti iskrenost, potragu za pravom ljubavi i slušanje srca, čak i kada istina boli"

Aleks i ja smo bili zajedno šest godina. Čim sam ga upoznala, znala sam da je on onaj pravi, i da ćemo živjeti sretno do kraja života.

- Nisam mogla dočekati kad ću se konačno udati za njega. A onda, nekoliko sati prije svadbe, stigla je poruka koja je promijenila sve  .

Tako počinje ispovijest Kejsi iz Australije čiji se najsretniji dan pretvorio u pakao, prenosi The Sun.

- Stajala sam u vjenčanici i gledala u zadivljena lica mojih prijatelja i porodice.
Dan prije svadbe imala sam djevojačko veče. Bila sam s prijateljicama u hotelskoj sobi, šalile smo se i smijale, a onda sam dobila poruku na telefon.
To je zapravo bio niz skrin-šotova, poslatih s nepoznatog broja. Poslije njih stigla je sljedeća poruka: "Ja se ne bih udala za njega. A ti?".
Radilo se o dopisivanju mog budućeg muža i te žene koja je sve i poslala. Bila je tu i gomila njihovih selfija. Ta žena bila je sve što ja nisam - ja sam plava i svijetle puti, a ona tamnoputa crnka.

- Izgledaš nevjerovatno, a u krevetu si fantastična. Kad bi bar moja devojka znala te stvari kao ti... Toliko mi nedostaješ, ne smijem misliti na tebe... - pisalo je u porukama. 
Očigledno su se dopisivali mjesecima, a slao joj je stotinu poruka. Mozak mi je zablokirao od šoka.
Moje prijateljice su već bile spremne otići do njega i osvetiti se. Insistirale su da ga odmah pozovem i otkažem vjenčanje.
Ali ja sam ga voljela. Nisam ništa uradila.

Naravno, ni oka nisam sklopila te noći, i čim je svanulo donijela sam odluku - vjenčanja će biti.

- Aleks nije ono što sam mislila da jeste - rekla sam u prepunoj crkvi. On je krenuo da me uhvati za ruke, ali ja sam u njima imala telefon sa slikama. Pročitala sam naglas svaku poruku. Aleks je bio sve bljeđi.
Na kraju je istrčao iz crkve, a njegov kum za njim. Njegova porodica ostala je otvorenih usta, gledajući u mene.

- Danas neće biti proslave vjenčanja, ali ćemo slaviti iskrenost, potragu za pravom ljubavi i slušanje srca, čak i kada istina boli - rekla sam im.
Uslijedio je aplauz, a ja mislim da sam ispravno postupila. 

BONUS ISPOVIJEST:

"Vlasnik moje firme je dosta čudan čovjek, ima dredove, tetovaže, i vrlo je strog, ali pravedan. Svi su tu plaćeni i sve, ali ko ispada iz sistema, zlo mu se piše, a pribojavamo ga se svi. 

Bila sam prva koja je ostala u drugom stanju, i tražila da me primi, da mu saopštim, pa očekujući i otkaz, s obzirom da im je to praksa svima. 

Sjela sam sa nelagodom, ispričala sve i čekam. Tri sekunde, kao tri godine, a onda je ustao, došao oko stola, izljubio me, uz reči: "Čestitam, i želim da sve prođe u najboljem redu. 

Možeš raditi do kad ti misliš da treba, i kad dijete poraste sama procijeni kad je vrijeme da se vratiš na posao. Nema nikakvih umanjenja na tvoju štetu, to ja riješavam sa državom." 

Sve sam znala da prepričam mužu, osim kako sam pogodila izlaz iz kancelarije..."