SREBRENICA Dok političari šire mržnju i razdor, građani su solidarni u svemu

Kada u Srebrenici pitate građane kakva je političko-sigurnosna situacija u opštini, svi daju isti odgovor: da je Srebrenica najsigurniji grad za življenje u BiH. Jedan od razloga za to je siromašna sredina u kojoj kriminalci nemaju šta tražiti.

Poštovanje prema žrtvama

- Moram naglasiti dostojanstvo svih naših građana tokom obilježavanja godišnjica genocida nad Bošnjacima Srebrenice te stradanja svih Srebreničana u proteklom ratu, gdje nismo imali nijedan incident. Poštovanje prema žrtvama i preživjelim porodicama sigurno je doprinijelo boljem suživotu i bržem pomirenju na ovim prostorima - kaže načelnik ove opštine Ćamil Duraković.

U Srebrenici djeluju multietnička društva, sportski klubovi, obdaništa (Srebrenica, Skelani i Potočari), osnovne škole, KUD “Vaso Jovanović”, Lovačko društvo “Javor”, SRD “Mladica” i “Kuća dobrih tonova”.

Ove institucije okupljaju od najmlađih do najstarijih, svih nacionalnosti, a godinama nisu zabilježile ni najmanji incident. Postižu zapažene rezultate na domaćim i međunarodnim susretima, piše Avaz.

U gradu ima i više od deset ugostiteljskih objekata i u svakom zajedno sjede Bošnjaci i Srbi. Ćaskaju o životnim temama, dok ih one političke, barem dok su zajedno, ne interesiraju. Slična je situacija i u selima, gdje pomažu jedni drugima.

Ističu se dobri primjeri Raše Orašanina iz Zelenog Jadra, Rame Kadrića iz Gladovića i Mirsada Sinanovića iz Risića, kao i dosta drugih. Oni pomažu jedni drugima u poljoprivrednim i drugim poslovima, ali i onima koji nisu u mogućnosti sami obrađivati svoja imanja. Ne preskaču se radosti i tuge te su i u tim situacijama jedni uz druge.

Opšti je zaključak da se, dok političari šire mržnju i razdor, građani solidarišu u svemu.

Otvorena slastičarnica, zatvorena mesnica

Srebrenica je prošlog mjeseca dobila svoju prvu poslijeratnu slastičarnicu “Malboro”, ali je, također, nedavno zatvorena jedina mesnica u ovom gradu, koji nema ni pekaru.

Građani tako za kupovinu mesa trebaju putovati u deset kilometara udaljeni Bratunac. Nažalost, Srebrenica nema ni obućara, krojača i mnogih zanatlija koji su nekada postojali.