KAD ME LJUDI VIDE I ČUJU MOJE SRPSKO TRADICIONALNO IME, svi padnu od smijeha: Da ovo moj deda čuje...
Na samom početku da se predstavim. Ja sam Milorad Milovanović, od oca Zorana i majke Gordane i ime sam dobio po dedi.
Postoji ona čuvena zagonetka koja kaže: "Tvoje je, ali ga svi drugi više koriste nego ti". Moja majka obožava da ga koristi kada pobjesni na mene, prijatelji jer su im se smučili moj mlitavi nadimci Mića i Miki, jer da se ne lažemo koliko ljudi poznajete koji su u ranim tridesetim godinama i koji se zovu Milorad, i u formalnim mejl prepiskama sa čuvenom formulacijom: "Dragi Milorade".
Dok sam bio mlađi tješio sam sebe jer je moje ime složenica od Milo + Rad i da sam milo i radno dijete, što nije daleko od istine. Na kraju krajeva u 21. veku kada je narcizam doživio svoj vrhunac jedino što mi je ostalo da se oslonim na devizu: "Hvalite me usta, kad već neće niko drugi". I tako već 30 godina šetam sa imenom Milorad. Uglavnom se ljudi nasmiju kada im kažem kako se zovem i to najčešće zbog moje fizičke pojave koja, da se ne lažemo brat bratu, nije najmuževnija i nekako ne ide uz moj karakter. U prevodu ja sam hodajuća eklektika.
Foto: Pexels.com
Uvijek me je zanimalo da li bih bio drugačiji da sam dobio drugo ime i da li ime koje nosim me toliko obilježava?
U eri kada su neobična imena u modi i kada više niste sigurni da li je u pitanju kućni ljubimac, predmet ili opis neke klimatske katastrofe, jedan Milorad je više nego neobičan. Djeca danas dobijaju imena po stranama svijeta, voću, drveću, cvijeću, vrstama biljaka, mitološkim stvorenjima, ličnostima iz Starog i Novog zveta, po likovima iz serija itd. Studija sprovedena na Državnom univerzitetu u San Dijegu pokazala je da Amerikanci sve češće daju deci neobična imena, i istraživači tvrde da to može da vodi ka narcisoidnom ponašanju koje izdvaja takvu djecu iz gomile. Ime je danas postalo brend i neki ljudi često menjaju ime i u neformalnom predstavljanju jer ih je sramota sopstvenog zastarelog ili običnog imena, a onda se postavlja pitanje – da li je ime dobijeno po nekom grčkom božanstvu vrednije od tradicionalnog srpskog imena?
Foto: Pexels.com
Zanimljivo je da ovo (moje) staromodno ime sa sobom nosi prećutni prefiks da sam odrastao u poljoprivrednom gazdinstvu, ali nekim čudom sam dijete iz grada. Nekoliko puta u životu sam se susreo sa neprijatnostima zbog imena. Jednom je profesor na fakultetu namerno akcentovao moje ime onako kako se ono ne izgovara da bi mi stavio do znanja da nisam iz Beograda i jednom prilikom me je neko nazvao “seljakom, seljačkog imena kome je mesto na livadi među ovcama”, ali nekako eto mene ovdje.
Moj pok.ojni deda Milorad, iako je bio preke naravi, kako tvrde moji roditelji, ostavio je dubok trag u njihovim životima kada su odlučili da mi po njemu daju ime. Premi.nuo je 1985. godine od leu.kemije, a ja sam naslijedio od njega ime 1987. i kosu.
Foto: Pexels.com
Duško Radović zapisao je: "Birajte imena za svoju djecu tako kao da će se jednog dana po njima zvati neka ulica". Po meni neće sigurno biti nazvana nijedna ulica, ali ovaj tekst hoće.
Kada odrastete i kada naučite da volite sebe vaše ime postaje samo još jedan šarmantan dodatak vašoj ličnosti, ma kakvo ono bilo. Vaše ime je vaš ponos. Pravda za svakog Milorada.
Foto: Pexels.com