Zašto je Bosna ovih dana neobično tiha?

U toj zgradi je 1995. godine ubijeno više od 1.000 srebreničkih muslimana, muškaraca i dječaka. Mladić im je obećao da će ih odvesti na bosansku teritoriju te da će se ujediniti sa svojim porodicama. Umjesto toga, svi su ubijeni automatskim oružjem i ručnim granatama. Jedan preživjelih koji je ostavljen da umre, opisao je Haškom sudu kako je "hodao preko mrtvih tijela" kako bi preživio.

Sve su ovo historijske činjenice. Ali ako upitate mještane, poreći će ih. Žena koje je čuvala stoku u Kravicama je to objasnila ovako: nije bila ovdje; nije čula ništa; ne zna ništa. (Da, rekla je, strani posjetitelji redovno dolaze da posjete ovo mjesto i postavljaju pitanja. Ali ona nije bila tu, nije ništa čula i ona ne zna ništa). Tek kada smo spomenuli Karadžića i Mladića, zainteresovala se za razgovor. Nikada nisu trebali biti poslani u Hag, rekla je. Njih dvojica su jednostavno "branili srpski narod".

U srpskom kafiću u Srebrenici, čuli smo sličnu priču. "Za nas su Mladić i Karadžić heroji", rekao je jedan 43-godišnjak. Mladić je "spasio hiljade života civila". Sve ostalo su, prema riječima drugog čovjeka, "laži i izmišljotine".

Ovdje su više zainteresovani za priču o hapšenju Nasera Orića u Švicarskoj, komandira bosanskih muslimana, kojem je suđeno za ratne zločine. Možda je bilo nekoliko "grešaka" srpske strane, priznaju, ali to je sve. Jedan od njih radi u fabrici u blizini memorijalnog centra. Ne, rekao je, nikada nije posjetio egzibiciju kako bi naučio činjenice o Srebrenici.