Muhamed ef. Hafizović za Novi.ba: Vjera se osvaja postepeno, ali i čuva kao malo vode na dlanu

Novi.ba u sklopu svog ramazanskog programa objavljuje veoma zanimljive razgovore s muslimanskim učenjacima. Danas vam predstavljamo imama Ali-pašine džamije u Sarajevu, Muhameda ef. Hafizovića.

Muhamed Hafizović je rođen 1981. godine u Srebrenici. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu i Fakultet islamskih nauka kao jedan od najboljih studenata. Na istom fakultetu je i magistrirao. 

Nakon rada u biblioteci FIN-a i džematu Bojnik, imenovan je imamom Ali-pašine džamije u Sarajevu.

Kako se mi odnosimo prema našem poslaniku Muhammedu a. s. ? Da li ga dovoljno poštujemo, te koliko ljudi u BiH se trude sprovesti u praksu njegove savjete i hadise?
 
Pitanje je veoma zahtjevno. Povijest odnosa prema našem Poslaniku, a. s., je ukoričena na hiljadama pisanih stranica, ali i doživljenih iskustava koja su inspirisana pojavom Muhammeda, a. s. Slobodno se može reći da je "spomen na njega uzdignut", ili, Emersonovim riječima, da je historija preorana njegovim imenom, prisutan  je u svakom vremenu, te je pitanje ima li neki novi pristup a da nije nekada odživljen. 

Konkretno za naš odnos, ako ga ikako pokušavamo imati, dobar je. Poštujemo mi svoga Poslanika, a. s., samo nekada iz velikog poštovanjanjegove postupke udaljimo od sebe i smatramo ih nadljudskim, što može biti i posljedica bježanja od vjere uopće, ali i ljubavi koju imamo prema njemu, pa ga zadržimo samo na stranicama hvalospjeva. 

Hadise jako slabo razumijevamo, a puno citiramo, mislim da bi hadise trebali citirati samo oni koji poznaju nauku o hadisu, a postoji čitava nauka, i naravno veoma dobro naš jezik u koji se prenosi arapski tekst hadisa.

Čini se na današnjem vaktu da su ljudi veći vjernici "na jeziku", nego što to potvrđuju svojim djelima? 

Takvo obilježje i Bog u Kur'anu "spočitava" ljudima kada kaže: "Zašto govorite ono što vam djela ne prate?"

Jednostavno čovjek je slabašan, prevrtljiv i nedosljedan, sve su to njegovi kur'anski opisi i prijekori, rijetki pokažu ustrajnost i uberu duhovne plodove svoje vjere. Dobro djelo je i lijepa riječ, lijep govor o vjeri, pa makar samo to bilo, ipak  je nešto od dobra koje može naći put do djela kod nekoga drugog.

“Lijepa riječ je bolja od sadake s prigovorom“, kaže Kur'an, a nekada je i djelo popraćeno neprimjerenim riječima, samim tim neuspješno. Skladan odnos prema tome je islamski.

Smatrate li da ljudi u džamijama dovoljno znaju o samom namazu, tj. da li pravilno izvršavaju svoje obaveze (od samog uzimanja abdesta, pristupanja i nijeta za namaz, oblačenja...)? 

Uglavnom su to jednostavne stvari, jer su stavljene u dužnost svima, inteligentnim i onima koji to nisu u nekoj izraženoj mjeri. S obzirom da smo različiti, ne trebamo očekivati ni to da isto zahtjevamo od namaza. U nijjet može proniknuti jedino Gospodar naših srca, a tu je težina naših namaza i priprema za njega. 

Volio bih dočekati vrijeme da ne obraćamo pažnju na formalnosti koje plijene pažnju onih kojima slatkoća namaza izmiče. Poslanik, a. s., je govorio da mu je najveća slast podarena u namazu. 

Možete li nam pojasniti da li je obaveza za muškarce da pokriju glavu u namazu, tj. stavljanjem kapice ili fesa?

Obaveza je pristojna i čista odjeća. Ako postoji mogućnost i usklađena, jer je Muhammed, a. s., lijepo izgledao u svom društvu, tako lijepo da bi i drugi poželjeli da izgledaju poput njega. Možda je to jedno od pravila kojima se možemo rukovoditi. U njegovo vrijeme, pa i danas tamo gdje je on živio ljudi pokrivaju glavu, ali zbog sunca, ne zato što je to obaveza u namazu.  

Stavljanje kape na glavu je jedan od neobaveznih sunneta, kojem se daje nezaslužen značaj kod nas, ali, ipak je sunnet,  i ako neko i na taj način slijedi Poslanika, a. s., ima pravo.

Je li nevjernik onaj ko ne posti (mjesec ramazan) iz lijenosti, a redovno obavlja namaz?

Nikad ne možemo nekoga kvalifikovati kao nevjernika dok se on sam o tome ne izjasni. Pravilo je kur'ansko da i malo dobra koje učinimo čeka će nas na onom svijetu, kao i lošeg, u smislu izostavljanja svojih obaveza.

Teško je znati nečije pobude u izostavljanju posta i slabosti, ali jedini ibadet oko kojeg je ulema (islamski učenjaci) imala dilemu da li čovjek postaje nevjernik kada izostavi namaz. Zaključili su da stalno izostavljanje namaza čovjeka izvodi iz vjere. Namaz je naše identifikaciono sredstvo, u svijetu nas prepoznaju po namazu.

Kako da djeca zavole namaz? Savjeti i preporuke roditeljima. 

Odlaskom u džamiju, a poslije na sladoled (smiješak). Na obrede se jednostavno navikava, na namaz posebno, zato je preporuka od sedme godine, iako ga dijete ne razumije još uvijek. I sam sam roditelj, i tražim način, svaki dan je neki novi. 

Mislim da je ključno pravilo da mu namaz vežemo za nešto što inače mnogo voli i da to bude s nama, da mu pokažemo da je u tom momentu važan i da radi nešto što i odrasli rade, njegovi voljeni. Te prve slike namaza će dijete gledati i osjećati čitav život poslije.

Kako Vi provodite Ramazan, tj. možete li nam opisati jedan svoj dan u ovom mubarek mjesecu?

Moj ramazanski dan je prije svega hodžinski ili imamski. To znači učenje mukabela, spremanje predavanja, obilazak džematlija, odlazak na džematske iftare, organizovanje ramazanskih programa, usmjeravanje eventualne pomoći pojedinaca socijalno ugroženim džematlijama i radosno čekanje iftara. Sve drugo je poslije bajrama.

Neki savjet mladima, koji su na početku, tj. kreću klanjati i učiti o svojoj vjeri.

Možda je u njihovom slučaju  odgovarajuće ono Poslanikovo, a. s., poređenje vjere s malo žeravice na dlanu. Ja bih rekao ako stisnu tu žeravicu, kao što mladi obično rade, i hoće odmah sve, onda će se spržiti, a ako je ispuste ugasiće se, neće imati čim da zapale baklje koje će sijati svjetlom vjere i voditi ih kroz život. Vjera se osvaja postepeno, ali i čuva kao malo vode dlanu.

Možete li se osvrnuti na tvrdnje pojedinih ljudi da kladionice i igre na sreću nisu haram, kao i to da se alkohol može koristiti kao lijek. 

Allah, dž. š., je rekao da su igre na sreću i kocka i alkohol muslimanu zabranjene-haram, a u haramu nema koristi vjerniku, to je samo šteta. Nekome treba malo vremena da se u to uvjeri, a svi smo slobodni da tvrdimo šta poželimo, hvala Bogu pa nema prisile u vjeri, niti u vjeru.