"Imamo jednu sobu koju zovemo Svaštara... "

Imamo jednu sobu koju zovemo Svaštara. Tu ima svega i svačega i sve je u kreativnom haosu.

Kome šta trenutno ne treba, a misli da će mu možda nekada kasnije zatrebati ostavi to u Svaštaru. Uđem prije neki dan u tu sobu sa namjerom da nađem neke dijelove od starog kompjutera koje sam obećao da ću dati prijatelju i umjesto dijelova nađem neki stari album sa slikama kada smo sestra i ja bili mali. 

(Ilustracija)

Sjednem, krenem da listam taj album i naletim na sliku našeg mačka Gaše koga smo obukli u frak kao mladoženju i komšijine mačke Cane koju smo obukli u kao neku vjenčanicu od toalet papira.

(Ilustracija)

I sestra i ja smo bili ubijeđeni da su oni u tom nekom mačijem svijetu muž i žena jer su po cijeli dan bili zajedno pa smo htjeli da im napravimo svadbu.

(Ilustracija)

Sjećam se da smo dijelili pozivnice za vjenčanje komšijama i da je tata pristao da bude matičar. Eh, lijepi i bezbrižni dani, a sada ja na poslu po cijeli dan, sestra se udala i otišla kod muža skoro i da se ne viđamo, tata džangrizavi starac... sve otišlo u đavola.

(Izvor:Ispovesti.com)