"Žao mi je današnjih roditelja..."

Žao mi je današnjih roditelja... 

Pa to trči za djetetom, nemoj da padne, nemoj da se umaže, ne smiješ ovo, ne smiješ ono. Oblače ih kao za modnu pistu.

(Ilustracija)

Sve po knjizi. Ništa da im ne fali. A djeca sve gora i nevaspitanija. Naša djeca se igraju u pijesku, skaču po barama, penju se sami svuda, jer sam za to da ako dijete želi da nešto uradi samo, da mu i dopustim da proba, jer ako ne proba neće ni naučiti nikad. Tako da naša djeca se penju na tobogan i spuštaju sama već sa godinu i mjesec- dva, prohodali su oboje sa nepunih deset mjeseci, kada padnu, ne plaču, znaju da se zaštite rukama kad padaju naprijed.

(Ilustracija)

Nekad mi se čini da griješim, da ih ne pazim dovoljno, a nekad mi se čini da radimo pravu stvar.

Nisu savršeni, znaju da budu nemogući, a i tada se ne vodim modernim vaspitanjem, već dobijaju kazne i po dupetu. Tako da nema vrištanja u marketu.

(Ilustracija)

Oboje smo školovani, ali želimo da budu ljudi prije svega, i da znaju da brinu o sebi, i imaju svoje mišljenje, i nadam se da je ovo bolji način i da ne griješimo.

(Izvor:Ispovesti.com)