Stećci - jedinstvena i zadivljujuća baština BiH

Neka oprosti gospođa Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka, Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nikada, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli. Na kome je prikazan kao sužanj", zapisao je Miroslav Krleža.

Stećci su neobični, zadivljujući, zagonetni te nedovoljno pojašnjeni svjedoci davno minule prošlosti. Stećci su u evropskoj i svjetskoj kulturi jedinstveni, nemaju izravnih uzora, niti su preslika ičijih drugih spomenika. Ti se monumentalni kameni blokovi gusto rasprostiru na području Bosne i Hercegovine, u južnim djelovima Hrvatske, zapadnoj Crnoj Gori i jugozapadnoj Srbiji. 

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici ili stećci predstavljaju svakako najzanimljiviju i najznačajniju pojavu u umjetnosti stare Bosne. O stećcima i njihovoj umjetnosti napisana je obimna literatura - veća nego o bilo kojoj drugoj kulturno-umjetničkoj pojavi, pravcu ili školi u našoj starijoj historiji. Osim najraširenijeg naziva - stećci, koji je konačno usvojen i u stručnoj literaturi, čuju se još i ovi nazivi: mramorovi, mašeti, grčki grobovi, stare grobnice, divovsko kamenje i neki drugi. Prvotnji njihovi nazivi, prema svjedočanstvima natpisa, bili su najčešće „bilig", „kami" (kamen), a rjeđe „kuća", „zlamenje" i neki drugi. Stećci se obično nalaze u skupinama, među kojima stručnjaci raspoznaju: groblja pojedinačnih porodica sa svega nekoliko spomenika, zatim groblja čitavih rodova sa prosjekom od 30 do 50 stećaka, i, konačno, velike nekropole seoskih općina koje ponekad imaju i više stotina grobova.

Tvorci stećaka su domaći ljudi. Od majstora - klesara poznato nam je po natpisima destak imena: kovač Radič i Slipčićima kod Mostara, Pribil Bjelopčelanin u Donjem Selu kod Konjica, Boško Semjunović u Gracu kod Hutova, kovač Grubač u Opličićima i Boljunima kod Stoca, Milgost kovač u Radimlji kod Stoca, Mileta Krilić kovač u Nekuku kod Stoca, Milić kovač i Zelija kovač u Boljunima kod Stoca. Radoje kovač u žakovu kod Trebinja. Kao što se vidi, većina klesara stećaka čija su imena sačuvana potiču iz okoline Stoca (njih šest). Veći broj spomenika izradio je samo Grubač (sedam), Milić (dva) i Radoje (dva). Od deset majstora, njih sedmorica nose naziv kovač; među stručnjacima je još uvijek sporno pitanje da li je izraz kovač specifičan termin za specijalizirane klesare nadgrobnih spomenika ili su se neki seoski kovači bavili i klesanjem stećaka kao sporednim zanimanjem.

NAJČEŠĆI SIMBOLI

Ljiljan

Provlačeći se kroz kulture brojnih, od Asirije, Mezopotamije, i Egiptado antičkih naroda Grčke i Rima te srednjeg vijeka, oduvijek je privlačio pažnju, te ostavio neizbrisivu ulogu u umjetnosti i filozofiji. Pojavljuje se kao dekorativni element, preuzima religijsku ulogu, da bi mu kasnije prisustvo u obilježjima vladarskih dvorova osiguralo simboliku dostojanstva i vladanja te obezbijedilo glas jednog od najrasprostranjenijih simbola u zapadnoevropskoj ikonografiji.

Simbol ljiljana (Fluer-de-lis) više je nego ijedan drugi zasjeo na tron i u historiji srednjovjekovne Bosne. Uslijed njegovog stalnog korištenja u obilježjima bosanskih vladara, na grbovima i pečatima prvenstveno, postao je simbolom srednjovjekovne bosanske države.

Na prostoru srednjovjekovne Bosne i oklonih područja registrirano je oko 60.000 stećaka, dok je njih oko 6.000 ukrašeno. Ljiljan se pojavljuje na području cijele regije, ali je njegova najveća koncentracija utvrđena na područjima srednjovjekovnih Zapadnih strana, Imotske krajine i Huma te na području tzv. Kraljeve zemlje, odnosno današnjeg Kupresa, Imotskog, Hercegovine i centralne Bosne.

Ljiljan je često postavljen na prednju, najvažniju stranu stećka, gdje se nalazi glava pokojnika, ukazujući na njegov društveni položaj. To daje značaj ovom simbolu i ukazuje da on nije slučajno izabran. Uvijek urezan na najbolje izrađenim u najistaknutijim stećcima određenih nekropola, ljiljan se prikazuje na dva načina - s bočnim listovima savijenim unutra ili s listovima u obliku slova „S".

ZAPISI SA STEĆAKA

"I da ostavih kosti u tujini, i tad bih samo Bosnu sanjo."

"Ljeta 1205,godnu nakon tsto v zemju leze Veliki Ban Kulin."

"Ubi me na nevjeru Semrad,lojs sin od gorjega otca Zleba izdanek."

"Legoh grk 1389. ljeta po Gospodu,kad Tverdko bje Kralj od Bosne,Serbie,Dalmeise i Zapadnijeh Strana,a ja tad bjeh starac koji u svijetu vidjeh ono tsto nehtjeh vidjet,a ne dotcekah ono sto srdce moje stalno tcekase i samo to zeljase."

"Ne preturi nam ovi kami, jer nam se i sad na mjesetcini kostji raspravljaju ko je i kolko u pravu, a ko ne, pa i u smerti svojoj postajemo jos i vetci stranci, no sto u zivljenju bjesmo."

(udruga-kameleon.hr)