Mudra priča: ŽETVA SREĆE...

Jednoga dana ugledaše djeca nekog starca kako ide ulicom sa velikom korpom na ramenu, prepunom blistavih zvijezda.

Laganim zamahom ruke on bi s vremena na vrijeme zagrabio iz korpe i zavitlao kao da sije.

Tada bi mnogo prekrasnih zvjezdica zalepršalo oko njega kao jato varnica.

- Šta to radite? – upitaše djeca goreći od radoznalosti.

- Sijem sreću! – odgovori čovjek i mirno nastavi svoj posao dok su mu se među prstima caklili prekrasni dragulji iz kojih su se, u dječijim očima, razlivale tople dugine boje.

Osvojeni tom ljepotom mališani smjesta pojuriše da uhvate sreću, ali uzalud.

I oni najhitriji i najokretniji ostajali bi praznih ruku.

- Uzalud je to što činite – osvrnuo se tajanstveno starac. Tako je nikada nećete uloviti.

- Zašto? – upitaše začuđeno klinci.

Nasmijavši se, starac im odgovori:

- Tek kad naučite sijati radost i ljepotu oko sebe, bićete pozvani na žetvu sreće.

Onaj ko grabi sebi, nikada neće uhvatiti sreću.