NOVI.BA NA KOMEMORACIJI POVODOM SMRTI AKADEMIKA TVRTKA KULENOVIĆA: Bh. društvo izgubilo je izuzetnog čovjeka

Zajednička komemorativna sjednica Akademije nauka i umjetnosti BiH (ANUBiH) i Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu povodom smrti akademika Tvrtka Kulenovića održana je danas u prostorijama ANUBiH-a u Sarajevu. Smrću ovog istaknutog književnika cjelokupna akademska, kulturna i umjetnička zajednica ostala je bez jednog od svojih najistaknutijih članova.

Tvrtko Kulenović, pripovjedač, esejist, putopisac i scenarist, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, član Akademije nauka i umjetnosti BiH i prvi predsjednik bosanskohercegovačkog P.E.N.centra (1992.–1996.), preminuo je u subotu, 13. aprila, u Sarajevu, u 85. godini.

Sekretar Odjeljenja humanističkih nauka ANUBiH-a akademik profesor Esad Duraković govorio je o značaju ovog poznatog bh. književnika koji je ostavio neizbrisiv trag svojim radom i postignutim uspjesima, čija predavanja prepričavaju generacije studenata.

- Smrću akademika Tvrtka Kulenovića cijelo društvo je izgubilo izuzetnog čovjeka, a mnogi od nas i bliskog prijatelja. Njegov značaj je u tome što je bio izuzetno produktivan u raznim oblastima, kao književnik i naučnik te kao profesor - kazao je Duraković. 

Studenti su, ističe, mnogo voljeli njegova predavanja i kažu da su sretni što su imali takvog profesora. Njegova vrijednost, između ostalog, je i ta što je svoju nauku, predavanja i odnos s ljudima etički oplemenio.

- Zbog toga, i nakon njegovog odlaska, grijemo svoje duše na pozitivnim uspomenama koje je ostavio - poručio je. 

Na komemoraciji se obratio i dekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Muhamed Dželilović. 

- Izgubili smo intelektualca i pisca svjetskog formata. Za kulturnu sredinu naše veličine to je ogroman gubitak, a ono što ostaje nama, kao neka vrsta duga, je da se uvijek vraćamo njegovom djelu, a ono je zaista ogromno, izuzetno raznovrsno i nevjerovatno inspirativno - istakao je.

Posebno je naglasio Kulenovićevu moralno-etičku dimenziju , za koju kaže da je cijelog njegovog života bila u prvom planu.

- Njegova dobrota, blagost, otvorenost prema ljudima, želja da se ljude ne odbacuje već da ih se prigrli i da ih se primi sa svim njihovim vrlinama i manama, bile su osnovne karakteristike akademika Kulenovića - rekao je Dželilović. 

Dopisna članica ANUBiH-a Marina Katnić Bakaršić kazala je da je iznimno cijenila rad Kulenovića, njegov naučni, ali i književni i literarni opus. 

- On je bio iznimna i osebujna ličnost, posebno izraženih ljudskih osobina, humanosti te veselog i dubokog odnosa prema životu - naglasila je. 

Ono što ju je najviše fasciniralo kod profesora Kulenovića u naučnom smislu je to što je bio pionir u mnogim stvarima. 

- On je među prvima, ne samo u BiH, već i izvan njenih granica pokrenuo proučavanje azijskog teatra, zatim komunikologije, a najtežim pitanjima je prilazio tako da budu razumljiva širem auditorijumu - istakla je. 

Kako je rekla, Tvrtko Kulenović je bio građanin svijeta. 

- Govorio je čitav niz jezika, pa je tako pratio i različitu literaturu, po čemu je bio poseban. Prijateljevao je sa mnogim značajnim ljudima diljem svijeta. Svojim nastavničkim radom uticao je na generacije studenata. Akadamija nauka je ostala bez značajnog člana, ali, njegova djela ostaju da žive - zaključila je Katnić Bakaršić.

Akademik prof. em. dr. Tvrtko Kulenović rođen je u Šapcu 9. aprila 1935. godine. Između ostalog, bio je dugogodišnji profesor i profesor emeritus Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, prvi predsjednik PEN-centra BiH, direktor Narodnog pozorišta u Sarajevu, te redovni član Akademije nauka i umjetnosti BiH.

U književnosti se javio krajem šezdesetih godina 20. stoljeća i objavio više od 20 knjiga putopisa, pripovijetki, radiodrama te romane "Čovjekova porodica" (1991), "Istorija bolesti" (1994) i "Jesenja violina" (2000), uključujući i knjige iz oblasti književne teorije i teatrologije.

Napisao je i scenarij za poetsko-dokumentarni film "Smrt u Sarajevu". Višestruko je nagrađivan, a dobio je i Šestoaprilsku nagradu Sarajeva (1975).
Bio je kandidiran i za Nobelovu nagradu za književnost.