Za Mladence sam spremala ručak, a onda mi je muž rekao nešto zbog čega sam zatražila razvod, Milica je rođena nakon svega...

Došla sam u Beograd iz malog mjesta iz Šumadije, upisala fakultet, ali sam se zaljubila u Milana i čim me je zaprosio, pristala sam.

Zaboravila sam zašto sam došla u veliki grad, on mi je bio centar svijeta, lijep, visok, uvijek nasmijjan, imao je mali stan u strogom centru, posao od kojeg možemo da živimo.

Svadba nam je bila kao iz bajke. Ispunio je svaku moju želju, čak mi je naručio vjenčanicu iz Italije, nije pitao za cijenu. Svirao je moj omiljeni bend, vodio je računa o svakom detalju kako bih se osjećala kao kraljica. Njegove roditelje sam odmah zavoljela i oni su pokazali da sam im draga, rekli su da će me paziti kao svoju kćerku.

Otputovali smo odmah i na medeni mjesec u Tursku, ja sam htjela da odemo baš tamo i bilo nam je kao u raju. Držao me je kao malo vode na dlanu.

Približavali su se Mladenci i ja sam htjela da se nekako odužim i njemu i njegovim roditeljima pa sam spremila bogat ručak, čak i mladenčiće, kolače koji se spremaju samo na taj dan i to 40 komada ih mora biti, ni manje ni više. A nisam baš neka vrsna domaćica.

Nekoliko dana prije toga posumnjala sam da sam možda u drugom stanju, ujutro sam osjećala mučninu, smetali su mi mirisi, svjetlo. Nisam ništa htjela da mu govorim dok ne budem sigurna. Otišla sam dan prije Mladenaca, a na sam praznika zazvonio je telefon i doktorka mi je saopštila da čekam bebu. Bila sam presrećna, jedva sam čekala da svi dođu na ručak i da im saopštim radosne vijesti.

"Trudna sam", nisam mogla da sačekam da se cijela porodica okupi, sa vrata sam mom Milanu rekla i bacila mu se u naručje.

Sve sam mogla da pretpostavim, da bude zbunjen, uplašen, čak i zabrinut, ali nikako da bude ljut i da me odmah gurne od sebe.

"Ali ja ne želim djecu. To ćemo riješiti odmah ovih dana", nisam mogla da vjerujem šta je izgovorio. Blijeda sam ostala pored otvorenih vrata, čekajući da mi kaže da se samo šalio.

Nije!

Nikada nismo pričali o djeci, ali sam pretpostavila ako smo se uzeli da je logičan slijed da imamo djecu i da će doći u jednom trenutku. Gosti su pristizali, ja sam ih služila, nisam ništa govorila nikome, on se pravio da mu ništa nisam rekla. Povremeno bih se sakrila u toalet, pustila suzi i jedva čekala da se dan završi.

To je bio kraj. On nije htio djecu, ja jesam. Razveli smo se prije nego što se Milica rodila. Ne viđa dijete, uplaćuje alimentaciju redovno, kćerkicu vodim kod babe i dede, ali kad on nije tu i to je to. A da, vratila sam se na fakultet i uskoro treba da diplomiram.