OBRATITE PAŽNJU NA ZDRAVLJE SVOGA PSA: Pogađaju ih veoma česte infekcije izazvane bakterijama!

Kod svih pasa, a posebno onim sa naboranom kožom veoma su česte infekcije.

Uglavnom infekcije prolaze kao nezapažene i nedovoljno ozbiljno tretirane od strane vlasnika (kao lokalni estetski problemi kože).

Većina vlasnika pokušava da ovaj problem riješi samo pojačanom higijenom ili primjenom dezinfekcionih sredstava, ali ne i tačnim utvrđivanjem uzročnika i njegove osetljivosti na ljekove i primjenom odgovarajuće terapije do potpunog izlječenja.

Lokalne infekcije kože (kao na primjer tvrde bubuljice na bradi ili butinama) su često samo spoljašnji znak ozbiljnijih infekcija koje tinjaju unutar organizma, a u početku ne izazivaju veće promjene u opštoj kondiciji psa.

Problemi se uoče mnogo kasnije, kada na primjer, ženka ne može da ostane skotna poslije više parenja ili ošteni mrtvu štenad [često pre roka], ili štenad dobiju dijareju ubrzo po rođenju, a kasnije osip po glavi ili laktovima, ili kada mužjak, poslije par uspješnih parenja više ne može da ima potomstvo.

Liječenje u takvom poodmaklom stadijumu je dugotrajno, skupo i često neuspješno. Takodje liječenje neadekvatnim antibioticima
(tretiranje bilo kojim antibiotikom po iskustvu i bez prethodno urađenog antibiograma) često pogoršava problem – bakterije postaju otpornije, a pas još više naruši ionako slabu sposobnost da se sam izbori sa infekcijom. U takvim slučajevima problem se samo prividno primiri a zatim ubrzo pojavi u još jačoj formi.

Prvi znaci bolesti se pojavljuju dvije do tri nedelje posle inficiranja, najčešće kao
oboljenje kože. Oboljenja kože mogu biti površinske, plitke ili duboka. Površinske piodermije prepoznajemo po oštećenju gornjih slojeva kože, pojavi sitnih ispupčenja (granulacija) ili sekreta. Mogu se javiti u dva oblika: kao vlažni ljetnji ekcem i intertrigo.

Vlažni ljetnji ekcem nastaje najčešće po toplom vremenu kada je smanjena ventilacija kože, takođe i kod dugodlakih pasa koji se čuvaju u lošim uslovima.

Intertrigo je karakterističan za neke anatomske osobenosti kože, tamo gdje je koža vezana za mišiće te ne dozvoljava ventilaciju „naličja“ što pogoduje naseljavanju bakterija . Ako se ne liječi, ovaj oblik lako zahvata dublje slojeve kože.

Kod oboljelog psa dolazi do uvećanja limfnih čvorova i obilnog sekreta. Od lokalno nastalih promjena na koži, možemo uočiti pojavu bubuljica, čak i čitavih grozdova na bradi (folikulit i furunkoloza), bubuljice među prstima, ili oštećenje nosnih šupljina (nazalna piodemia).
Drugi veoma opasan oblik je oboljenje polnih organa. Kod ženki se razvija gnojni (ređe kataralni) vaginit koji karakteriše pojava svetlo žutog sekreta iz vagine ili infekcija materice (endometrit). Kod mužjaka se javlja upala polnih organa(postitis) praćena sekretom koja, ako se ne liječi, može dovesti do patološkog razrastanja epitela prepucijuma. U uzorku brisa se pod mikroskopom vide epitelne ćelije, fagociti, limfociti i veliki broj ćelija stafilokoka. 

Važan klinički predznak stafilokokoze je i pojava otoka po tijelu koji na pritisak daju zvuk sličan šuštanju. Bolest moze pratiti i iscjedak iz očiju, konjuktivitis i oboljenje paraanalnih žljezda.

Savjet svima koji imaju pse je da svaki put ove „obične bezazlene estetske“ ili „normalne“ probleme provjere uzimanjem brisa kod veterinara i podvrgnu pse ozbiljnom lejčenju ako se prisustvo stafilokoke potvrdi, ako ne budu vodili račna ubrzo mogu ostati uz psa koji ne moze da imati potomstvo, ili koji iznenada ugine, ili bolest kože stigne do forme koja je toliko teška i neprijatna [gnoj, neprijatan miris] pa svog ljubimca moraju uspavati.

Izvor: Srbijadanas