Stara (nova) kamena ćuprija u Konjicu

Sultan Mehmed IV naredio je 1682. godine da se preko Neretve u Konjicu sagradi ćuprija sa šest lukova. U to vrijeme Konjic je bio čvorište važnih puteva i Otomanska imperija nije željela prepuštati slučaju mogućnost da plahovita Neretva nabuja i onemogući moćnu carevinu da vlada bosanskim vilajetom.

Most čarobne ljepote, koji je sagradio Hajrudin, učenik Mimar Sinana graditelja čuvenog mosta Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu,  u to vrijeme je već krasio Mostar. U Konjicu je Neretva bila premoštena trošnom drvenom ćuprijom čiju je gradnju naredio 1570. godine Zaim hadži Mehmed-beg, poznat kao Karađoz-beg. Dvadesetak metara od drvene ćuprije otpočela je gradnja ćuprije od kamena, kako bi se onemogućila lagana rušenja, koja je preživjela Karađoz-begova drvena ćuprija. Gradnju je vodio Haseći Ali-aga, svjedočeći gradnji jednog od najljepših mostova toga vremena.

Nažalost, na proljeće 1945. godine, prilikom povlačenja iz Hercegovine njemačke trupe srušile su most, a njegova ponovna gradnja čekala je sve do 2006. godine, kada je uz pomoć turske razvojne agencije TIKA, most iznova sagrađen. Prilikom gradnje poštovana su pravila, skice i slike koje su sačuvane iz starih vremena. Po svojoj gradnji, Stari most u Konjicu podsjeća najviše na višegradsku ćupriju. Njegovih šest lukova i danas ga čine jednim od najljepših mostova u Bosni i Hercegovini, a svrstavaju ga uz most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, Arslanagića most u Trebinju i Stari most u Mostaru, među četiri najljepša naša mosta. Ukoliko se vozite prema moru, na ulazu u grad Konjic, skrenite lijevo i samo stotinjak metara odatle, ugledat ćete most posebne ljepote.