UNUK UPITAO BAKU ZAŠTO SVAKOG DANA PEGLA DEDI PANTALONE: Njen odgovor nikad neće zaboraviti!
Na društvenim mrežama objavljena je ispovijest jednog mladića, koja je za kratko vrijeme postala viralna.
!Iako je moj deda bio farmer, baka mu je peglala radnu odjeću svaki dan.
Napravila bi svoj domaći rastvor u staklenoj flaši koja je imala metalni čep.
Poprskala bi dekine pantalone , prostrla ih na stolicu nekoliko minuta da se malo osuše, a zatim ih peglala. Gledao sam to u djetinjstvu i mislio da svaka starica to radi. Ali, kako su godine prolazile, shvatio sam da to baš i nije tako", ispričao je dr. Bo Brok, vlasnik veterinarske klinike i autor knjige 'Crowded in the Middle of Nowhere' - humoristične priče o seoskoj zajednici u ruralnom Teksasu.
Kada je imao 13 godina zapitao se zašto to baka radi svaki dan, pa to su ipak samo radne pantalone. Nije mu bilo jasno čemu toliki trud i vrijeme za nešto što će ubrzo biti prljavo. Većinu dana ga niko nije viduo osim bake i možda nekoliko farmera.
Zapitao se i zašto baka ne sređuje njegovu odjeću svaki dan, već samo dedinu. Nije mogao da izdrži, pa je jednog dana otišao do bake i zamolio je da mu to pojasni.
Njen odgovor bio je toliko sladak da mu se zauvijek urezao u pamćenje.
"On je najlepši muškarac kojeg je Bog ikada napravio. On je moj najbolji prijatelj i moja ljubav života".
Željela je da uvijek izgleda lepo i uredno jer 'nikad se ne zna na koga može naletjeti'.
Nakon toga Bo Brock je malo jasnije gledao na svog dedu i razmišljao o bakinim riječima. Nije joj se baš činio najljepšim na svijetu. Bio je to nizak mršav čovjek sa relativno velikom pozadinom ako se uporedi sa širinom ramena. Kosa mu je bila proređena, a vještački zubi nisu izgledali lijepo kada se nasmije.
Nosio je naočare prevelike za svoje lice, ali njemu je jedino važno bilo da kroz njih dobro vidi sve što ga zanima.
Mali Bo Brock se zapitao: 'Kako bi neko ovog čovheka mogao da smatra najlepšim kojeg je Bog ikada stvorio', prenosi Reader's Digest.
Opet nije imao mira pa je otišao do bake i rekao joj da je pažljivo proučio dedu i kako mu se ne čini da je baš on najzgodniji na svijetu.
Baka je počela toliko da se smije da je na trenutak djelovala kao djevojčica. Tada mu je rekla:
"Te bore oko očiju nisu uvijek bile tamo, a sjećam se i kada je imao prave zube. On ima najljepše plave oči koje sam ikada vidjela. Potpuno su iste boje kao nebo neposredno pred zalazak sunca. Cijelo lice mu blista kada se smije, a glas mu je toliko smiren i pun da ga svi u devet okruga žele čuti kada govori.
Želim da se osjeća lijepim. Svaki dan sređujem njegovu odjeću jer sam se zbog njega sve ove godine osjećala lijepom. On je čovjek vrijedan poštovanja'.
Te riječi često su mu se kasnije vraćale u misli. Posmatrao je baku i dedu kako sve više stare zajedno, a on je u 30 godina napokon je shvatio ono što mu je baka govorila. Kada nekoga duboko i iskreno volimo, tada nam je ta osoba jednostavno najljepša na svijetu. To se zove prava ljubav.
(Novi.ba/24sata.hr)