Mr. Salih ef. Meštrovac za Novi.ba: "Širimo ljubav i pozitivne vibracije među ljudima "

Novi.ba u sklopu svog ramazanskog programa objavljuje veoma zanimljive razgovore s muslimanskim učenjacima. Danas vam predstavljamo magistra, Salih ef. Meštrovca.

Salih Meštrovac, rođen 1981. u Jajcu. Osnovno obrazovanje završava u rodnom gradu i Zenici. Potom upisuje Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Svršenik je i Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Završio i dvije godine arapskog jezika na čuvenom Al-Azharu u Egiptu. Objavljivao radove u Preporodu, Glasniku, Muallimu, Kevseru. Obnašao funkciju imama u jednoj od najvećih džamija u BiH i Sarajevu, u Istiklal džamiji pune dvije godine. Trenutno imam u MIZ-Sarajevo u džematu Lubina džamija. Aktivni član hora MIZ Sarajevo. Učestvovao na različitim takmičenjima, a posebno ističe takmičenje u učenju Kur'ana u Kairu 1997. godine. Magistrirao je na Fakultetu islamskih studija. Sretno oženjen muallimom Enisa-hanumom s kojom ima dvije kćerke Esmu i Hawu. 

Poštovani Salih efendija, hvala Vam što ste prihvatili naš poziv za intervju. Možete li nam, za početak, reći nešto o značaju mjeseca ramazana i ramazanskog posta?

Mr. ef. Meštrovac: Bismilla hirrahman nirrahim. Selamim vas i sve oni koji prate vaš portal. Muslimanima Allah mubareći mjesec ramazan da ga hairli i kolajli isposte i da od odricanja u ovom mubarek mjesecu, vjernici imaju hajra i na dunjaluku i ahiretu. 

Ramazan je mubarek mjesec, mjesec dobra, mjesec Allahove dž. š. milosti, oprosta, mjesec spasa od vatre, mjesec posta i pojačanih ibadeta. Kada kažemo mjesec milosti, ne mislimo samo na milost Uzvišenog prema Njemu i njegovim robovima, nego generalno samilost nas ljudi jednih prema drugima, pa čak i prema ostalim živim bićima koje je naš Gospodar stvorio kao i nas ljude. Jednom u godini nam dolazi ovaj najdraži gost, za nas muslimane, ali u njemu bismo trebali izoštriti sva svoja čula, razlikovati dobro od lošeg. Što više dobra činiti, te takvi ostati i nakon mjeseca ramazana. Kada kažemo oprost, onda se ne misli samo na naše pokajanje za ono što smo učinili, a nismo smjeli, kako god molimo Boga dragog da se nama smiluje i oprosti nama tako i mi trebamo biti milostivi i oprostiti ljudima, onima koji su pogriješili prema nama.

Poslanik alejhi selam kaže: "Ko nije milostiv prema ljudima - Allah neće biti milostiv prema njemu". Uz dobročinstvo i ibadete možemo se u konačnici nadati ovom trećem, a to je spas od džehenemske vatre. Ako razmislimo i ovo spas od vatre može biti metafora, da u dunjalučkom smislu označava rahatluk i na ovom svijetu ukoliko predhodno ispunimo očekivano, dakle budemo dobri, milostivi prema ljudima onda kada im oprostimo ono što su pogriješili. Svakako ćemo zaobići teškoće u odnosima prije nego li zatežemo situaciju, prkosimo, pravimo se važni i čekamo uvijek da mi budemo ti koji će biti moljeni za nešto.

Kako iskoristiti vrijeme u ramazanu i kakve su obaveze vjernika tokom mjeseca ramazana?

Mr. ef. Meštrovac: Ramazan je mjesec mira, sreće, blagostanja, pa neka to i donese u naše duše, domove, užu i širu društvenu zajednicu. Post nije samo odricanje od jela i pića, nas post je mnogo više od toga. Moramo se čuvati i apstinirati od lošeg govora, ružnih djela, nedozvoljenih pogleda, i negativnih izazova. 

Post je jedan kvalitetan trening nas i naše duše, u nastojanju da budemo što bolji i korisniji, kako sebi tako i drugima. Kao što sam već rekao, to je mjesec dobročinstva i trebamo nastojati da što vise dobrih dijela učinimo. Da svaku noć sami sa sobom napravimo analizu i da se preispitamo da li nam je u tom danu ostalo nešto što smo mogli učiniti, a nismo, te da nastojimo svakog sljedećeg dana učiniti još više. 

Najbolji odgovor na ovo pitanje je jedno predramazansko obraćanje Božijeg poslanika vjernicima: "O ljudi, prikučio vam se časni mjesec, mjesec blagoslova, sreće i napretka, mjesec u kome je noć Lejletu kadr koja je vrijednija od hiljadu mjeseci. Allah vam je naredio da postite obdan u ramazanu, a njegove noći da provodite u dobrovoljnom ibadetu. Ko obavi nafilu uz ramazan, kao da je obavio farz u nekom drugom mjesecu, a ko obavi farz kao da je obavio sedamdeset farzova izvan ramazana”. 

Ramazan je mjesec strpljivosti, a nagrada za strpljivost je džennet. To je mjesec međusobnog ispomaganja muslimana. Posebno praktikujte uz ramazan četiri stvari, dvije s kojima ćete zadovoljiti vašeg Stvoritelja, i dvije bez kojih vi nikako ne možete. One kojima ćete zadovoljiti svojeg Stvoritelja su stalno ponavljanje kelime i šehadeta i istigfara (pokajanja). A one bez čega vi nikako ne možete jeste da molite Allaha dž. š. za Džennet i tražite spas od Džehennema. Ko priredi iftar postaču, imat će za to nagradu kao da je roba oslobodio i bit će mu oprošteni svi manji grijesi učinjeni prema Allahu dž. š.

Da li je mjesec ramazan kod Bošnjaka specifičan po nekim običajima u odnosu na ostale pripadnike islama?

Mr. ef. Meštrovac: Vrlo često ćete od onih koji su boravili izvan naše zemlje čuti kako govore da nigdje na svijetu nema te ljepote kao kod nas u Bosni. Svako mjesto, čarsija ima neke običaje specifične i važne samo za njih. 

Obzirom da prije nije bilo ozvučenja tehnologija nije bila na današnjem stepenu, ljudi bi između sebe svaki ramazan izabrali jednog koji je najodgovorniji i on bi pucanjem iz topa označavao kraj posta, kasnije dolaze kandilji pa ćete u svakom sokaku, naše lijepe Bosne i Hercegovine čuti razdragane dječije glasove i zveket nanula kako trče kućama obavještavajući svoje komsije i prijatelje "upalili se kandilji". Oduljilo bi se da govorim o adetima.

Što se tiče same sofre, praksa Božijeg Poslanika je bila da se što skromnije iftari, a kod nas su iftari obogaćeni s više vrsta jemeka, pa se tako ljudi nadmetali kod koga će biti ljepši i bolji iftar. Pamtim iftare kod nas u srednjoj Bosni kada su se servirali iftari iza jednog slanog jela, stizalo je slatko pa sve tako u nizu. 

Da ne zaboravimo somune koji su nezaobilazni u mjesecu ramazanu. Stajanje ispred pekare i iščekivanje vrelog somuna ima posebnu ljepotu i jednu istančanu priču važnu samo za ove naše krajeve.

Jesu li tokom ramazana predviđene neke društvene aktivnosti u Vašem džematu?

Mr. ef. Meštrovac: Što se tiče naseg džemata obaveze su već ustaljene. Pored redovnih aktivnosti teravije, mukabele prije podne namaza koja je jako posjećena, iftara sa džematlijama, trudimo se da što više obiđemo onih kojima je naša pomoć potrebna, kako u samom ramazanu tako i pred Bajram, kako bi osjetili i njegovu slast i radost. Druženje s omladinom i djecom iz mekteba su svakodnevna jer su redovni kako na teraviji, tako i na mukabeli.

Šta je uvjet za primanje nekog djela u islamu?

Mr. ef. Meštrovac: "Djela se vrednjuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio". Dakle, u svemu što činimo pa tako i u našim ibadetima, samoj pokornosti Bogu dž. š. najbitnija je iskrenost, naš iskren nijet da nešto dobro učinimo. Do nas samih je hoće li se neki od naših ibadeta primiti ili ne. Kroz mnoge predaje se naglašava da ukoliko se iskreno pokajemo za naše griješenje i obećamo sebi i Bogu da se tome više nećemo vraćati, naš Gospodar će nam sigurno oprostiti. Što nam govori da je iskrenost jedan od osnovnih uvjeta da bi nam djelo bilo primljeno.

Namaz je stub vjere. Smatrate li da ljudi u džamijama dovoljno znaju o samom namazu, tj. da li pravilno izvršavaju svoje obaveze (od samog uzimanja abdesta, pristupanja i nijeta za namaz, oblačenja...)?

Mr. ef. Meštrovac: Mi slijedimo hanefiski mesheb u kojem strožije pravilo uvijek ima prednost i koje nam daje sigurnost da u nečemu nećemo pogriješiti. Naši preci, rekao bih, sigurno su s više respekta prilazili samom činu namaza i pripremama za namaz. Kod nas u posljednje vrijeme sve prolazi i sve može. Sve više onih koji izostavljau sunnete skoro svih namaza što je našim dedama i nanama bilo nepojmljivo. Postoje olakšice i vrijeme kad se olakšice mogu koristiti, ali kod nas su se te olakšice uzele čini mi se kao šablon za obavljanje ibadeta pa se sve više koriste. Ali opet najbitnije je da ima onih koji svoja lica spuštaju na sedždu, a Tvorac svega je taj koji će prosuditi da li je nešto ispravno ili pogrešno.

Šta nam možete reći o vrijednosti učenja Kur'ana (posebno u ramazanu) i koliko se trebamo družiti s Kur'anom?

Mr. ef. Meštrovac: Poslanik alejhi selam je rekao: "Najbolji ibadet moga ummeta je učenje Kur’ana". Shodno ovim riječima vidimo da naš Poslanik alejhi selam na neki način podstiče da što više učimo, čitamo, proučavamo i razumjevamo kur'anske poruke. 

Obzirom da je Kur’an počeo s objavom u ovom svetom mjesecu, to nam dodatno govori da ga je vrijednije i bolje učiti tokom ovih mubarek dana i noći. Jedan od najbolji običaja naše bošnjačke tradicije da u većini džamija na području Rijaseta iz Bosne i Hercegovine učimo mukabele. Naši imami, hafizi, mu’allimi svojim lijepim i milozvučnim glasovima doprinose da našem narodu, dolazeći u naše džamije, imaju priliku družiti se s Kur’anom, iako većina njih nije bila u prilici naučiti arapsko pismo.

Neki savjet, kako izaći na kraj s današnjim izazovima?

Mr. ef. Meštrovac: Mnogo je toga što krati današnji tok života, nailazimo na mnogobrojne izazove, kako pozitivne tako i negativne. Da bismo se uhvatili u koštac s današnjicom vrlo je važno da u našem životu ima duhovnosti, to jeste vjere. 

Generalno pravilo je da nam namaz skreće misli od svega što je ružno, te da nas održava u kontinuiranoj vezi s našim Gospodarom. Logično je da u koliko smo posvećeni Božijem zadovoljstvu okanit ćemo se svega onoga što nije dobro, kako za same nas, tako i za naš odnos ili relaciju koju kao vjernici nastojimo stalno poboljšati s našim Stvoriteljem.

Na kraju, željeli bismo Vam zahvaliti na izdvojenom vremenu i upitati da li imate neku poruku za naše čitaoce?

Mr. ef. Meštrovac: Hvala i vama, a moja poruka je svakako da se svakodnevno trudimo da budemo što bolji u svakom segmentu našeg života, te da širimo ljubav i pozitivne vibracije među ljudima.