Znate li kako su se nekada kažnjavali đaci u školi?

Nekad i Sad
Znate li kako su se nekada kažnjavali đaci u školi?
Današnja djeca odnosno učenici nemaju pojma kako su nekada prije njihovi vršnjaci prolazili u školi, odnosno na koji su način kažnjavani zbog neposluha i nestašluka!

Današnja djeca odnosno učenici nemaju pojma kako su nekada prije njihovi vršnjaci prolazili u školi, odnosno na koji su način kažnjavani zbog neposluha i nestašluka!

Tako u moje vrijeme, dakle šezdesetih godina prošlog stoljeća, u školi zaista nije bilo lako. Nije bilo tada ni pedagoga ni direktora ni savjeta škole. Dakle, samo učitelj i mi - učenici. Učitelj je sam donosio odluku da li smije ili može kazniti neposlušne i zločeste učenike.

sko6

Odgojne metode su bile slijedeće:

Stajanje u ćošku učionice tokom cijelog časa. Učenik se nije smio okrenuti prema ostalim učenicima niti pisnuti ni riječi. Ekstremno "jaki" prekršaji čak su se kažnjavali klečanjem u ćošku. Ostali učenici su se krišom podsmjehivali "kažnjeniku". Jao nekome ako je "diktator" uočio da se netko podsmjehuje ili se ruga "kažnjeniku", jer bi ga trenutno snašla ista sudbina. Kako su djeca i tada kao i danas bila nestašna i neposlušna, dešavalo se i da pola razreda stoji u ćošku, a druga polovica "prati nastavu".

sko3

Čupanje za kosu iznad uha. Naravno "diktatori" su znali gdje najviše boli. Tako se usred nastave moglo čuti djecu kako vrište i plaču od bola, ali to je tada bilo najnormalnije i na to se nitko posebno nije obazirao.

sko7

Potvrda o učinjenom "nedjelu u školi" od roditelja. Mislim da je to bila najgora metoda. Naime, osim kazne u školi, kući si dobio malo više od onoga u školi.

sko5

Šibanje po prstima i dlanovima. Najgora metoda "vaspitanja" kako su tada zvali odgojno-popravne mjere u školi. Zna se i zašto su to tako zvali, zahvaljujući srpsko-hrvatskom jeziku. Da, upravo tim redoslijedom jezičnog pisma i govora. Neko se tada bio "pobunio", zašto u Hrvatskoj nije bilo obrnuto, hrvatsko-srpskom jeziku. Taj je bio mjesec dana na istraživanju, najprije u Komitetu, a kasnije i dalje.

sko4

Zanimljivo je da je svaki učenik u mom razredu bio obavezan donijeti u školu "odgojno-vaspitno sredstvo", (čitaj šibu). Za najbolji izbor šibe donosilac je bio nagrađen. Naime, ako je tvoja šiba bila najbolja, dobio si "bonus" tj. sedam dana za nagradu u slučaju "normalnog" neposluha nećeš biti kažnjavan. Sa druge strane, ako je tvoja šiba bila najslabija, odbacivala bi se i dobijao bi po prstima od donosioca najbolje šibe. Najkvalitetnije šibe bile su one tanke, vitke od vrbove grančice. Ta se savijala, nije pucala prilikom šibanja a dugo je trajala.

Često sam nakon škole kući pisao lijevom rukom jer mi je desna bridjela. Na upit roditelja zašto pišem lijevom, ispalio sam laž kako su nam u školi rekli da moramo znati pisati sa obje ruke. Naime, da sam priznao da sam dobio batine, neznam  kojom rukom bi onda uopšte mogao pisati.

Izvor: freezastoikako.com

Ne propustite