DIPLOMIRALA S PROSJEKOM 9,5 ALI I DALJE BEZ POSLA: Pogledajte zbog čega niko želi da je zaposli
"Dugo vremena sam pokušala da potisnem to u sebi, i kad sam shvatila da ću ili živjeti kao djevojka ili oduzeti sebi zivot, znala sam da je vrijeme za promjene." - kaže djevojka kojoj je javno otkrivanje identiteta donijelo stres i strah.
Saša je sređena, lijepa djevojka od 23 godine. Odrasla je u Novom Sadu i diplomirala grafički dizajn sa prosjekom 9,5 kao jedan od tri najbolja studenta u generaciji. Konkurisala je na bezbroj oglasa za posao, ali dok je drugima u Srbiji vrlo teško da rade u struci, kod nje to prerasta u skoro nemoguće.
Saša je rođena kao muškarac
"Jasno se sjećam, imala sam oko četiri godine kada sam sa majkom šetala ulicom i ugledala izlog sa ženskim nakitom. Oduševila sam se i tražila da mi nešto kupi. Njena odsječna negativna reakcija već mi je kao djetetu pokazala da postoji neki problem, jer sam ja djevojčica, a to niko oko mene ne vidi i ne priznaje, pa čak ni moje tijelo." - otkriva dizajnerka.
Majka je ipak prihvatila, ali otac nije nikada
"Nije mogao da se nosi sa tim što sam drugačija, fizički je bio nas ilan prema meni, ali je to što sam preživjela bila motivacija da budem bolji student." - kaže djevojka koja uglavnom radi projekte preko interneta.
Kada dođe na razgovor za posao, ne odbijaju je, kaže, zbog onoga u diplomi – nego u ličnoj karti
"Dešavalo se da budu vrlo direktni pa mi je dosta puta rečeno da ne žele da me zaposle da njihova reputacija ne bi dolazila u pitanje ako bi zaposlili trans osobu, dešavalo se i da mi se smiju i vrijeđaju me." - priča Saša.
"Nekada kažu da nisu zainteresovani, što bi bilo sasvim u redu, da nisu imali totalno drugačiji stav dok ta djevojka koju vide nije izvadila lični document u kojem se vidi muško ime."
Uprkos svim poteškoćama, odlučila je javno da kaže da je trans osoba još na studijama i sada je u medicinskom procesu tranzicije
"Tranziciju sam prvo počela tajno, a da nisam ni rekla da sam trans osoba."
"Više nisam mogla da živim prazninu od života koji je bio sve samo ne život, i za to su znale moje najdraže osobe."
"Dugo vremena sam pokušala da potisnem to u sebi, i kad sam shvatila da ću ili živjeti kao djevojka ili oduzeti sebi zivot, znala sam da je vrijeme za promjene." - kaže djevojka kojoj je javno otkrivanje identiteta donijelo stres i strah.
Reakcije su, otkriva, bile miješane
Loše je, kaže, očekivala, ali dobre su je iznenadile.
"Podrška nekih ljudi od kojih to baš i ne očekuješ je bila divno iznenađenje."
Tu je bilo i saznanje da mogu da budem voljena. Ja sam strejt djevojka i uprkos svemu sam imala nekoliko divnih veza punih iskrenosti i podrške. Partneri kojima je bilo stalo do mene bili su ponosni na pravu mene, oni kojima je to smetalo su otišli svojim putem - jasna je djevojka.
I pored podrške koju je dobila ističe da se trans osobe osećaju nezaštićeno i pravno i fizički
"Borimo se sa životom u tijelu koje nam je sve, samo ne dom i ne osjećamo se prijatno u njemu, i zato ni ne čudi statistika da svaka druga trans osoba bar jednom u životu pokuša samo*bist vo.
Meni snagu daju porodica, prijatelji i podrška organizacije 'Egal' kao i moja umjetnost, a nadam se da ću za dve godine završiti operaciju I potpuno postati ono što i jesam." - zaključuje dizajnerka.