U CENTRU BEOGRADA ME ZAUSTAVIO TIP U JEZIVOM CRNOM KOMBIJU: Nisam pobjegla i ČULA SAM NEVJEROVATNU PRIČU!

Kiosk
U CENTRU BEOGRADA ME ZAUSTAVIO TIP U JEZIVOM CRNOM KOMBIJU: Nisam pobjegla i ČULA SAM NEVJEROVATNU PRIČU!
.

Prolazite u sumrak pustom i izuzetno neprometnom uličicom, kada se odjednom kraj vas zaustavlja crni kombi, a iz njega izlazi gromada od čovjeka i kreće silovito ka vama. Scena da se zaledite, i to baš onda kad treba trčati iz sve snage.

SJELA SAM DA PROVJERIM RAČUNE I NAŠLA KOVERTU: U njoj je bio račun koji mi je otkrio ŠTA TO MUŽ KRIJE OD MENE​

Iako je, kao što razum nalaže, trebalo potrčati, od iznenađenja i straha ostala sam ukopana u mjestu, pa šta mi bog da. Čovjek iz crnog kombija, potpuno nesvjestan mog viđenja situacije, kreće hitro ka meni i na engleskom sa poprilično tvrdim njemačkim akcentom ispaljuje rafal rečenica koje sada više nisu bitne, ali sve dodatno doprinosi uznemirujućem i zastrašujućem utisku.

Kada sam poslije par minuta, koji su u tom trenutku djelovali kao večnost, procenila da je opasnost zapravo minimalna, ušla sam u priču sa njim - on sa svojim njemačkim a ja sa svojim balkanskim akcentom engleskog jezika, i naravno da je jedno od prvih pitanja bilo - zašto se vozika u jezivom crnom kombiju? Dobila sam odgovor i priču koja me je oborila s nogu.

Tamno zeleni kombi, koji na prvi pogled djeluje prijeteće crno, koji izgleda kao da je tek ispao iz crno-bijelih ra*nih filmova proputovao je sa Florijanom, kako se zove momak iz priče, dobar komad svijeta. Polazna tačka bila im je Šangaj, gde je Florijan Šnajder (38) radio par godina u kreativnoj industriji. Kada je shvatio da mu je dosta crnčenja, jer tamnošnja radna kultura glasi "radi dok ne padneš na nos, pa onda još malo", sredinom maja ove godine kupio je kartu u jednom pravcu do Osake. Ništa dalje od toga nije planirao.

1

FOTO: SNEŽANA KRSTIĆ / RAS SRBIJA

- Kako sam cijelog života avionima i na putu, shvatio sam da želim da dođem kući kopnom, pa koliko god da traje. Makar ću doživjeti nešto novo - kaže Florijan, inače rođen u Frankfurtu, ali je dobar dio mladosti proveo u Berlinu a potom produžio da radi širom svijeta. Ipak, za ovu priliku mami je obećao da će stići kući do Božića, pa je u popriličnoj žurbi.

Tako je od Osake stigao do Vladivostoka, pa vozom do Mongolije, i tek tamo krenula je avantura. Kupio je kombi, taj strašni crni kombi i platio ga vrtoglavih 7.000 dolara. Početna ideja bila je motocikl, ali kada je u oglasima video na prodaju ovu krntiju, rešio je da želi njome da ide kući. Nije to bila samo stvar avanturističkog duha, jer Florijan je zapravo bio i praktičan - kako će najveći dio puta voziti kroz bivše zemlje Sovjetskog Saveza, nije loše da u njemu ide baš kombijem koji svako na licu mjesta umije da popravi. Ta ideja pokazala se kao sjajna jer kombi se non-stop kvari, a Florijan baš zahvaljujući tome iz dana u dan uviđa da je svijet zapravo ispunjen dobrim ljudima koji žele da pomognu i naći će način da to i urade, čak i onda kada se uopšte ne razumijete.

- Taj kombi je prošao sa mnom sve, a ja znam svakog automehaničara duž bivšeg SSSR-a. Svaki majstor se hvata za glavu kada ga vidi i pita se kako sam uopšte stigao bilo kuda, ali na kraju ga uvijek popravimo, i evo me sada ovdje, u Beogradu. Uspio sam da u Gruziji natjeram sve vozače, a vrlo su agresivni i nervozni, da me poguraju kada je kombi otkazao poslušnost nasred uzbrdice, pa smo od psovki na moj račun prešli na guranje. U Turskoj je, recimo, automehaničar imao nevjerovatnu želju da mi pomogne, ali nikako se nismo razumjeli, da bi se na kraju ispostavilo da kod njega kola popravlja sama elita, sve poznati i uticajni ljudi, između ostalih i fudbaleri, pa je pozvao nekog poznatog fudbalera, ali ja zaista ne znam kog jer ne pratim fudbal, koji zna njemački jezik i koji je cijeli dan nama glumio prevodioca. Zapravo, mnogo je više sjajnih iskustava od loših, koja mogu da izbrojim na prste - kaže Florijan.

2

FOTO: SNEŽANA KRSTIĆ / RAS SRBIJA

U tom svom kombiju prešao je ogroman put, veći nego što je iko očekivao, uključujući i njega samog. Krenuo je od Japana, pa Rusija, Mongolija, opet malo Rusije, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Uzbekistan, Turkmenistan, trajektom do Azerbejdžana pa onda Gruzija, Turska, Bugarska, Rumunija i sada je ovdje, kao što rekosmo, žuri da do Božića bude kod kuće. Kojom će trasom kući ne zna, ali po svoj prilici biće to preko Hrvatske.

- Svaka zemlja je, naravno, specifična na svoj način, ali na mene su ogroman utisak ostavile zapravo Bugarska, Rumunija, pa i Srbija. Istini za volju, od Srbije sam već imao velika očekivanja, ali od Rumunije i Bugarske nisam očekivao baš ništa i potpuno se prijatno iznenadio. Bolje reći, oduševio - kažeFlorijan.

Preporuku za Srbiju dobio je, kaže, od kolega putnika koje je sretao na putu, a koji su mu našu zemlju ucrtali na listu onih kroz koje mora da prođe. Naravno da sam ga pitala šta nas je to preporučilo kod tih svjetskih putnika, a dobila sam odgovor kog sam se plašila.

- Svi kažu da su Srpkinje i Ukrajinke najljepše žene na svijetu. Za Ukrajinke još ne znam, ali za Srpkinje sam se uvjerio - sve ste kao manekenke - kaže mi svima nama dobro poznati kliše.

3

FOTO: SNEŽANA KRSTIĆ / RAS SRBIJA

Pitam ga da li je vidio još nešto lijepo, a da nisu Srpkinje. Ipak jeste.

- Cijeli Beograd je prelijep, podsjeća me na Moskvu, tačnije evropeizovanu Moskvu. I još jedna stvar, ne samo da su žene lijepe, već su muškarci svi redom snažni. Treniram već godinama borilačke sportove, i nisam propuštao treninge ni ovde, u Beogradu. Sad mi je jasno zašto svi borci zaziru od tipova sa istočnog Balkana, a i iz Srbije. Stvarno su mnogo jaki - kaže mi na kraju.

Eto, od jednog strašnog susreta koji kao da je ispao iz kliše horor filmova, ispala je priča koja je sve samo ne kliše - osim onog dijela o turistima koji oduševljeno posmatraju lijepe Srpkinje.

(Novi.ba/zena.blic.rs)

Ne propustite