MARKO IZ SRBIJE ŽIVIO U AUTOMOBILU 8 GODINA, NIJE IMAO NI LIČNU KARTU: A sada mu se sreća osmijehnula!
Tužna priča koja ima sretan kraj stiže iz Srbije. Na plus 30, ali i minus 10, bez ličnih dokumenata, zdravstvene i socijalne zaštite, prve hladne dane Marko Tosković Toske (29) iz Aleksinca, napokon će dočekati na novoj adresi – u stanu u Aleksinačkim rudnicima.
Djetinjstvo je proveo po domovima širom Srbije, a kada je postao punoljetan, ostao je bez dokumentacije, pa je gotovo deceniju proveo kao beskućnik. Dobivši krov nad glavom, skroman, ali sređen kao “pod konac”, Marko je povratio želju da ostvari svoje snove, pišu Novosti.rs.
Malo ko u aleksinačkom kraju nije čuo za Tosketa. Zbog toga što godinama nije imao važeću ličnu kartu, koju nije mogao da dobije, jer nije imao mjesto prebivališta ni srodnike na čiju bi adresu mogao da se prijavi, ovaj, kako često u Aleksincu kažu – “najpoznatiji gradski beskućnik”, nije mogao da ostvari nikakvo pravo od države.
Za život je zarađivao radeći teške fizičke poslove, a onda je napokon pronašao prijatelja koji ga je prijavio na svoju adresu, nakon čega su mu Opština Aleksinac i Centar za socijalni rad dodijelili stan na korišćenje.
"Zbog toga što nisam imao ličnu kartu i što sam bio prosjak, osuđivan sam dva puta na po 20 dana zatvora. Ja sam Rom, polupismen i nagluv, ali ne kradem, ne pijem i ne drogiram se, ali živio sam teško. Cijelog života najviše mi je nedostajala majka, koju je izgubio dok sam bio mali. I dan-danas zaplačem kada se sjetim nje, kada mi je rođendan uglavnom", kaže ovaj mladić.
Jedna soba, ali topla i ušuškana, Marku je, kaže, inspiracija da se više nikada ne vrati na ulicu, već da pronađe svoj mir i osnuje porodicu.
"Vrijeme je da se oženim i stvorim svoju porodicu. Moj najveći cilj mi je da imam makar jedno dijete, ali prije toga moraću da nađem stalni posao, ne želim da mi djeca rastu u domu kao što sam ja. Radim fizičke poslove i tako zasad preživljavam, ali svakog dana tražim neki siguran i stalan posao", odlučan je Marko.
Najponosniji je, kaže, na njegove sugrađane koji ga podržavaju i koji mu pomažu.
Stomatolog Dušan Ostojić jedan je od njih. Marka poznaje još iz njegove najranije mladosti.
"Njegova životna priča je bila jako teška, ali, na sreću, dolaze lijepi dani za njega", kaže ovaj Aleksinčanin.
Rođeni Kruševljanin, Marko je poslije gubitka majke smješten u dom za nezbrinutu djecu u Aleksincu, odakle je poslije šestog razreda prebačen u Zavod za vaspitanje djece u Nišu. Iz Niša se vratio u Aleksinac, gdje je osam godina živio u napuštenom automobilu. Oca koji ga je ostavio u domu, gotovo i da ne spominje.