ISTA PITANJA POSTAVLJENA SU HRVATU I SRBINU: Njihovi odgovori mogli bi da vas iznenade!
Da li se život u Hrvatskoj razlikuje od onog u Srbiji? Da li nam se razmišljanja poklapaju ili nimalo?
Ova pitanja interesovala su i nas pa smo pokušali da dođemo do odgovora uz sagovornike iz obe zemlje. Miloš Lazić je 29-godišnji Kragujevčanin koji radi i živi u Beogradu. Završio je Fakultet političkih nauka i opredijelio se da uz pomoć novinarstva zarađuje za hljeb, prenosi portal "24sata-hr".
Cilj teksta bio je da kroz gledišta i stavove dvoje “običnih“ mladih ljudi prikažemo život u Srbiji i Hrvatskoj postavljajući im ista pitanja. Odgovori su možda i iznenađujuće slični, pa ako na ovom malom uzorku išta možemo da zaključimo, to je da nas razlikuje samo – ime države.
Šta mladima najviše nedostaje u Srbiji/Hrvatskoj?
Miloš: Mislim da im nedostaje malo više sreće sa državom. Kada bi se povećale šanse za normalno zaposlenje, naročito po završetku fakulteta, smanjio bi se broj onih koji sreću traže “preko grane“. Velika je sramota za državu da im novopečeni akademski građani godinama greju klupu na birou, a ona tim povodom ne radi ništa da ih sa te klupe ubaci u teren.
Zdenko: Mladima ovde u Hrvatskoj nedostaje prije svega perspektiva, kao i mogućnosti da čovjek radi ono što voli i da za to bude adekvatno plaćen. Također, stil života se dosta razlikuje od onog koji žive naši vršnjaci u drugim evropskim državama.
Čega bi se najradije oslobodio iz svoje zemlje?
Miloš: Volio bih da to bude oslobođenje od averzije prema komšijama. Ubjeđen sam da su mržnja i netrpeljivost na Balkanu vještačka tvorevina, jer očigledno to nekome odgovara zarad ostvarenja sebičnih geopolitičkih ciljeva. Ja na Balkan gledam kao na kuću u kojoj jedna velika porodica živi u posebnim sobama koje je pregradio zlonamjerni komšija od preko puta.
Zdenko: Volio bih da se moja zemlja oslobodi zatucanosti i opterećenosti prošlošću. Volio bih da se ljudi okrenu pozitivnijim razmišljanjima i emocijama. Da se bave produktivnim stvarima. Da gledaju napred!
U čemu je najveća prednost života za mlade u Hrvatskoj/Srbiji?
Miloš: Najveća prednost su ljudi. Ima nas svakakvih, sa najrazličitijim karakterima i pogledima na svijet, ali ne znam gde se to još u svijetu potpuni neznanci nazivaju „braćom“, gdje te u prodavnici nazivaju „komšijom“ na prvi pogled i gde se toliko viđaš sa ljudima mimo Nove godine i Božića. Treba malo proputovati po Evropi i svetu i pogledati kako funkcionišu stranci. Poslije toga se najbolje vidi taj naš „duh“ koji prepoznaju i gosti iz inostranstva.
Zdenko: Nema nekih velikih razlika u odnosu na ostale susjedne zemlje, to je više-manje sve isto. Eto, trenutno bih možda istakao članstvo u EU, jer ono pruža određene povlastice.
Gdje vidiš sebe za 10 godina u Srbiji/Hrvatskoj?
Miloš: Ako se poklope neke kockice, za 10 godina se uopšte ne vidim u Srbiji. Iako bih više od svega volio da se razvijam u svojoj zemlji, odavno ne gajim nadu da će se nešto promijeniti na bolje. Volio bih da svoju šansu za normalniji život potražim u inostranstvu. Ne želim ništa više od prosječnog života – da se ne žickam za klopu na kraju mjeseca, da ne razmišljam o tome da li ću imati sutra svoj krov nad glavom ili dovoljno novca da prehranim dijete jednog dana, a ne postanem socijalni slučaj kada dođe vrijeme za penziju. U Srbiji je, po mom mišljenju, sve ovo jedna velika lutrija.
Zdenko: Vidim se kao čovjek na određenoj poziciji sa koje bih imao mogućnost da pružim šansu mladim ljudima iz oblasti kojom se bavim. Ne znam da li će to biti u Hrvatskoj ili nekoj drugoj zemlji. Vidjet ćemo.
Da ti na kratko daju vlast, šta bi odmah promijenio u svojoj zemlji?
Miloš: Za ono šta bih ja promijenio, nedovoljna je „vlast na kratko“. Mnogo je vremena, žrtvovanja, upornosti i magije potrebno da državom zavladaju stručni, mudri i pošteni političari.
Zdenko: Promijenio bih obrazovni sistem, uložio bih u njega sve raspoložive resurse. Obrazovanje je temelj za kvalitetniji i bolji život. Stvarao bih perspektivu za mlade ljude, radio bih na razvoju svih ostalih industrijskih grana, mimo turizma.
Šta bi poručio mladima u komšijskoj Hrvatskoj (odnosno Srbiji)?
Miloš: Susjedi, dođite na kaficu! Ovoliko lijepih djevojaka po kvadratnom metru može da se vidi samo kod nas i vas.
Zdenko: Trudite se da živite svoj život, što kvalitetnije. Ulažite u sebe na svim poljima, razvijajte se kao ličnost. Putujte, upoznajte ljude, različite kulture, družite se. Ne gledajte glupe emisije i vijesti preko kojih se manipuliše i stvara nepovoljna klima među nacijama. Ulagati u sebe i svoje znanje. Postavite sebi određeni cilj i idite prema njemu.