Bošnjaci, Srbi i Hrvati nekad su bili braća, a sad se ne podnose: "Zašto bratstvo iz Jugoslavije više ne smije da postoji"
Darko Zlojutro napisao je autorski tekst na portalu "Espreso.rs", a koji je naišao na oduševljenje javnosti.
Njegov tekst pročitajte u nastavku:
"Nijedna čaša što se pije, nijedna trobojka što se vije, naša nije", pisao je veliki Crnjanski o Jugoslaviji, a te riječi danas bi do detalja opisale stanje na Balkanu i odnose među nekadašnjom braćom iz Juge!
Pjevao je Crnjanski o Jugoslaviji, pjevali su mnogi, zaklinjali se u nju, ali danas ona krilatica: "Zdravo, u sramu, pokoru, bijedi, braća smo, braća!" više ne važi i iz dana u dan Srbi, Crnogorci, Bošnjaci, Hrvati, Slovenci i Makedonci dokazuju da braća, nažalost više nisu braća...
Najnovije glasanje na Generalnoj skupštini Interpola u Dubaiju samo je još jedan dokaz da ona braća iz Juge su sve, ali braća nisu. Da čim se neko okrene vade se noževi kako bi se što dublje u leđa zarili dojučerašnjem komšiji, bratu, prijatelju, saborcu...
Sama činjenica da više nikoga nije začudila činjenica da su Crnogorci, Hrvati, Makedonci glasali u Interpolu protiv interesa Srbije dovoljno govori. Čak je i one najveće zaluđenike koji i dalje vjeruju da je narod sa prostora bivše Juge isti narod potpuno otrijeznio i izbio im iz glave i ono malo zrnce od nekadašnjeg bratstva i jedinstva.
Neko će reći sada, pa u tom bratstvu i jedinstvu smo najljepše živjeli. Tačno je, ali odmah slijedi kontra pitanje: "Zašto ga onda nismo čuvali kao zjenicu oka svoga, već smo na prve dolare iz inostranstva povadili kokarde, slovo u, turbane, noževe, kubure i topove, ko je šta imao i krenuli u masovno k*anje?"
Bila je Jugoslavija velika zemlja, živjeli smo kao jedno, da je danas živa u njoj bi živjelo više od 20 miliona stanovnika, tačnije one braće s početka ovoga teksta. Ovako je sada to podijeljena teritorija prepuna mina (istine radi 2,4 odsto teritorije BiH leži na protivtenkovskim minama) koje svakoga sekunda mogu da eksplodiraju.
Vratimo se za čas na tih 20 i kusur miliona stanovnika koji žive na prostoru bivše Jugoslavije (Titove, kraljeve kako god je kome lakše). Tu se krije srž problema. Kada bi svjetski moćnici dozvolili da se ona ujedini ponovo i da Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci ponovo postanu braća ili bar "braća po materi" ta država bi automatski ušla u Top 10 najvećih u Evropi (opet istine radi bila bi na 8. mjestu).
Tržište EU bilo bi za trećinu smanjeno, što po radnoj snazi, što po izvozu - uvozu robe. Možda bi ponovo ta zemlja imala jednu od najjačih armija na svetu (prema podacima CIA činilo bi je 230.000 pripadnika), a da ne pričamo o sportskim uspjesima i nabijanja kompleksa mnogo bogatijim zemljama.
Bruto nacionalni proizvod, prema istraživanjima američkih stručnjaka ove zemlje iznosio bi 191.045.000.000 dolara, što bi tu Jugoslaviju pozicioniralo na 53. zemlju na svijetu kada je u pitanju ekonomija.
Kada se sve to uzme u obzir, postaje jasno zašto braća više nisu i ne mogu (sem pod šapom EU) da budu braća. Dakle sve je jasno...
Namjerno izbjegavam priču o ratu devedesetih, pa i onim pijre, jer žrtve su iste bile one srpske, hrvatske, muslimanske... svaki život izgubljen u bilo kom ratu je stravičan gubitak zato i neću da ovaj tekst o ratu umrljam k*vlju.
Prolivena je ona vala na Balkanu i previše...
Bili smo braća...
Tema je na braći i zašto nam ne daju da ponovo kao jedno djelujemo, radimo i štitimo naše interese.
Jer kada smo bili braća pod kraljem Aleksandrom probili smo Solunski front i izvojevali odlučujuće pobjede u Prvom svjetskom ratu.
Kada smo bili braća pod Josipom Brozom Titom bili smo najjača sila na svijetu, koja je vedrila i oblačila Ujedinjenim nacijama (nije važno da li je maršal držao u šaci Vatikan ili Kurta Valdhajma), mirila Ameriku i Rusiju.
Mislim da je pametnom dosta i da je svima jasno zašto ona braća iz Juge više nisu braća već neprijatelji i zašto ne smijemo da budemo ponovo jedno sem kao članice EU.
Završiću onako kako sam i počeo, s riječima velikog Crnjanskog:
Nijedna čaša što se pije,
nijedna trobojka što se vije, naša nije.
Zdravo da si mi Zagorče crni,
lukavi, zloslutni, tvrdoglavi,
ja te volim.
Zdravo, vi tamo gde je mesečina meka,
svakog ću brata, što zaseo čeka,
da prebolim.
Zdravo, svi, redom, gustih obrva,
mutna oka, tužnih pesama,
strašna braća.
Ista je naša psovka prva,
nož i devojka nasred sela
i stid domaća.
Zdravo, naše obesne žene!
Istom su suzom, bolom i strašću
košulje i svadbe nam izvezene.
A svetkovina što vino pije,
slave i crkve što nas se tiču?
Suza sa oka još kanula nije,
još telali mesto mrtvih viču.
Zdravo, na domu mrki pogledi,
mržnja i svađa.
Zdravo, u sramu, pokoru, bedi,
braća smo, braća!
(Novi.ba/Espreso.rs)