DIREKTOR KOJI JE ODUŠEVIO REGION: Već 14 godina dovozi i odvozi đake i do najudaljenijih sela
Vidosav Kolarević direktor Osnovne škole "Milan Vučićević-Zverac", iz ivanjičkog sela Bratljevo, mogao bi da posluži za primjer svim kolegama.
On već četrnaest godina svoje učenike dovozi u školu i nakon završene nastave razvozi kućama. Dnevno pređe preko 140 kilometara.
Ustaje prije zore kako bi na vrijeme stigao do svake udaljenje kuće u raštrkanim zaseocima i mališane dovezao u školu. Nije mu teško, naprotiv, uživa u svakom trenutku provedenom sa djecom, koja su ga od milošti prozvala Učo. Ima volje i želje da još mnogo godina vozi svoje učenike.
"Direktorski posao je popilično stresan, ali me učenici uvijek razonode i napune pozitivnom enegrijom. Najčešće pričamo o tome kako im je u školi, šta su učili, kakve su im ocjene, ali i tome ko se u koga zaljubio. Družimo se i poštujemo", kaže omiljeni direktor i dodaje:
"U početku sam učenike vozio svojim automobilom, a onda smo 2007. godine dobili „nivu“ od poljske ambasade. Mnogo nam je značila ova donacija jer bez nje i mog „skromnog doprinosa“ pojedini učenici bi morali da pješače i po 15 kilometara u jednom pravcu. Međutim vrijeme učini svoje pa nam je naša „niva“ u prilično lošem stanju, prešla je 260 hiljada kilometara po jako teškom i nepristupačnom terenu i strahujemo da nas ne izda. Nedavno nam je lokalna samouprava uredila školu, dobili smo grijanje, klupe, uređene učionice, zasta su nam uslovi za rad više nego dobri, baš kao i naša dječica. Plašimo se jedino do kada će ‘’niva’’ izdržati".
Učo brine o deci ali i mještanima Bratljeva jer sa njima skoro dvije decenije dijeli dobro i zlo. Oni mu, kaže, i u najtežim trenucima vrate osmijeh na lice.
DALA ZADATAK OSNOVCIMA I ZGROZILA RODITELJE: “Učiteljica je glupa, a djetetu sve pohvale”
"Razvezem djecu kućama i u povratku uvijek uzmem nekog od mještana ako ga sretnem na putu. Jednom sam vraćajući se iz Erčega povezao baku na čiju sam pretpostavku da sam domar, odgovorio kako radim kao direktor škole. Ona me pogledala gotovo razočarano i rekla ‘’Pa dobro, nije ti ni to loše“ . Uvijek me slatko nasmiju. To su mnogo dobri ljudi koji se jako žrtvuju da bi školovali djecu i moja je obaveza da pomognem koliko god mogu", zaključuje direktor Kolarević.
Direktoru, djeci i nastavnicima u adaptiranim i uređenim školskim prostorijama lijepo je i toplo. Za potpunu sreću i bezbrižno odrastanje nedostaje još jedna mala karika a to je novo vozilo .