100 godina od rođenja Branka Ćopića

Jednog od najpoznatijih jugoslovenskih književnika Branka Ćopića posebno pamtimo po njegovim djelima za djecu odnosno njegovim junacima koji i u najtežim životnim trenucima znaju da sačuvaju vedrinu i da se nasmiju čak i vlastitoj nevolji.

Branko Ćopić kao dječak

Prvog januara ove godine navršilo se 100 godina od rođenja jugoslovenskog književnika Branka Ćopića (1915-1984). Rođen je u selu Hašanima kod Bosanske Krupe pod planinom Grmečom u Bosni i Hercegovini. U isto vrijeme, njegov otac Vid, kao vojnik austrougarske armije, borio se negdje na frontu u Karpatima, a njegov stric Nidžo kao dobrovoljac, borio se u srpskoj vojsci protiv Austrougarske. Kad mu je bilo četiri godine, umro mu je otac. Ćopić je, zajedno sa mlađim bratom i sestrom, ostao da živi pored majke Soje, djeda Radeta i strica Nidže.

Prva pročitana knjiga bila mu je „Migel Servantes“ koju je, negdje u trećem razredu, kupio od učiteljice. U toj knjizi bio je opisan život slavnog španskog pisca Servantesa, skupa sa nekoliko odlomaka iz njegovog romana „Don Kihot“.

Prvo štampano djelo objavio je sa četrnaest godina u omladinskom časopisu „Venac“ 1928. godine. Ćopić je pohađao učiteljsku školu u Banjaluci i Sarajevu, a završio u Karlovcu, a Filozofski fakultet u Beogradu. 

U danima NOB-a

Početkom Drugog svjetskog rata, stupio je u redove partizana i među njima ostao tokom cijele narodnooslobodilačke borbe. Sve vrijeme rata bio je ratni dopisnik zajedno s nerazdvojnim prijateljem i kumom, književnikom Skenderom Kulenovićem.

Poslije rata neko vrijeme je bio urednik dječjih listova u Beogradu, a potom počeo profesionalno da se bavi književnošću. Smatra se jednim od najvećih dječjih pisaca rođenih na jugoslovenskim prostorima.

Djela su mu prevođena na ruski, engleski, francuski, njemački, ukrajinski, poljski, češki, bugarski, rumunski, slovenački i mađarski jezik. 

Cijeli radni i životni vek nakon Drugog svjetskog rata Branko Ćopić je proveo u Beogradu, ali je često putovao po Jugoslaviji i drugim evropskim državama.

U Ćopićevim djelima dominiraju teme iz života ljudi iz Bosanske krajine i Narodnooslobodilačkog rata. U doratnim pripovjetkama su ga najviše zanimali siromašni seljaci, sanjari i prosjaci, djeca, skitnice i nadničari o kojima je pripovjedao sa brižnim, zaštitničkim razumijevanjem. U lirski intoniranim ratnim pripovjetkama Ćopić je nadahnuto opisivao herojske podvige, mučeništvo i samoprijegor svojih junaka.

Romani „Prolom“ i „Gluvi barut“ slikaju učešće seljaka Bosanske Krajine u ustanku, a „Ne tuguj bronzana stražo“ prilagođavanje tih istih seljaka, sada kolonista, novim uslovima života u Vojvodini.

Naročito je bio cijenjen kao dječji pisac, prvenstveno zahvaljujući živoj mašti i daru za spretno uobličavanje svojih posmatranja ali i nesumnjivom humorističkom talentu. Napisao je preko trideset knjiga za djecu, među kojima su i dva romana.

„Orlovi rano lete“ je jedan od njegovih najpoznatijih dječijih romana, objavljen 1959. godine. 1966. godine je snimljen i istoimeni jugoslovenski film koji prati radnju knjige.

Pamtimo i druga djela za djecu: Pjesma "Ježeva kućica", zbirke pripovjedaka "Ispod zmajevih krila", "Doživljaji mačka Toše", "Glava u klancu, noge na vrancu".

Citati:

„Gdje su među ljudima granice? Nema u čovjeku ni Vlaha ni Turčina. Postoji samo golema ljudska bijeda i nevolja. Jednako i vlaška i turska.“

"Lutat ćeš dugo svijetom bijelim, sa viteškim žarom, No jednoga dana korakom neveselim, vratit ćeš se domu starom, Sjetit ćeš se jednom svega i prosuzit ćeš znam, Kao brod bez stijega, lutat ćeš vječno sam!"