ISPOVIJEST NAJBOLJEG MMA BORCA: "Puška je ispalila samo par metaka, mislio sam da se zagavila ...."
Na jednom MMA seminaru su ga pitali gdje je i kad pokazao najveću hrabrost i u kojoj borbi je najbolje pokazao svoje borilačke vještine – Fedor je odgovorio:
"Služio sam 2 godine u Ruskoj vojsci. Iako sam tada već bio aktivan u MMA svijetu, vojni rok nikako nisam htio da izostavim.
Moja jedinica je bila puna mladih, žestokih i veoma utreniranih momaka. Poslije određenog perioda služenja sačinjavala se selekcija vojnika koja je bila podvrgnuta raznim tajnim testiranjima. To su bili strahovito složeni, a vrlo često i opasni testovi. Svrha istih je bila da se provjere fizičke i mentalne sposobnosti vojnika, a samim tim i njihova hrabrost. U Ruskoj vojsci je to jedan od važnijih elemenata. Svaki dan nam je bio gotovo isprogramiran. Tačno se znalo u koje vrijeme su se radile određene aktivnosti. Takvim uobičajenim tokom je trebao da se završi moj vojni rok.
Međutim, jedan dan grupa od deset vojnika među kojima sam bio i ja, dobija naređenje da se hitno prebaci na čuvanje skladišta oružja koja se nalazilo 40ak kilometara od naše kasarne.
Prilikom boravka u skladištu svako jutro jedan od nas je ostajao sam, a ostala devetorica su išla na uobičajene treninge koji su se odvijali na poligonu nedaleko od našeg objekta. Red je došao na mene! Nisam mogao da predpostavim šta će mi se tog jutra dogoditi.
Dok sam obilazio krug oko skladišta, primjetio sam kako se nekakvo vozilo približava poprilično brzo. Prva pomisao mi je bila da su to ljudi iz kasarne i da nam donose hranu, ali kako su prišli malo bliže vidio sam da je to UAZ (Ruski vojni džip), istog momenta začuo se rafal.
Nije mi bilo jasno šta se dešava ali nisam imao mnogo izbora osim da uzvratim istom mjerom. U tom trenutku kalašnjikov koji sam imao je uspio da ispali samo par hitaca, u toj haotičnoj situaciji sam pomislio da se automat zaglavio. Kada su se gotovo skroz približili izašao sam iz zaklona sa podignutim rukama. Iz džipa su izašla dva maskirana momka u meni do tada nepoznatoj uniformi. Obojica su me držala na nišanu. Jedan od njih mi je prislonio pištolj na čelo i rekao da ga odvedem do prostorije gdje držimo protivavionske rakete.
Išao sam ispred njega. Kada smo ušli u prostoriju prstom sam mu pokazao na sanduk, u tom trenutku sam osijetio kako mu je pažnja popustila jer je hladnoća na mom potiljku koju je uzrokovala cijev od pištolja na sekund nestala. Instiktivno sam ga udario laktom u predijelu stomaka te klasičnim harai goshi (judo bacanje) oborio na zemlju. Povukao me je sa sobom, a pištolj je pao na metar od nas. Našao sam se u bočnoj poziciji, silovito sam ga udarao koljenima, laktovima, sve sa nadom da ću ga završiti prije nego što uđje onaj drugi sa oružjem. Kada sam ga konačno onesposobio, pištoljem prislonjenim na njegovu glavu sam ga polako izveo napolje. U tom momentu sam očekivao svašta, ali čovjek koji je bio napolju vidjevši nas ispaljuje rafal prema njihovom džipu, međutim, vozilo je ostalo netaknuto. Zatim je odložio oružje, skinuo fantomku i predstavio se “Ja sam Ramzes, komadant specijalne jedinice SPETSNAZ, a ti si upravo prošao test.”
Ramzes mu je bilo šifrovano ime, meni dobro poznato jer je u našoj jedinici pominjan kao jedan od najboljih Ruskih specijalaca.
Tek tada sam shvatio šta se dogodilo. Momak sa kojim sam se borio je zadobio lakše tjelesne povrede. Ispričao mi je kako je sve bilo do detalja isplanirano, da su momci koji su bili na polignu tokom godine već bili testirani i da su mi oni ranije tog jutra ispraznili kalašnjikov. Ramzes je bio oduševljen samnom jer je rekao da sam na prvom segmentu odreagovao. To je bio momenat kada je ovaj na sekund odvojio cijev od moje glave. Više puta nakon toga su me zvali da pristupim SPETSNAZu, ali moja jedina želja je bila da se bavim ovim sportom, i dan danas prije ulaska u ring se setim tog dana jer mi pomaže da sačuvam hladnokrvnost i smirenost prije svake borbe."
Fedor Emelianenko