SITUACIJA KOJA JE TEŠKO ZAMISLIVA DANAS: Priča o Javieru Zanettiju i utakmici Intera sa pobunjenicima!
U januaru 1994, Javier Zanetti imao je iza sebe tek dvije godine iskustva kao profesionalni fudbaler. Karijeru je počeo u Talleresu, malom drugoligašu iz okoline Buenos Airesa, a zatim je prešao u Banfild u kojem će početi da dominira argentinskom prvom ligom i privlači interesovanje dalekih evropskih klubova.
Nalazio se na samom početku jedne od najdužih i najuspješnijih karijera u historiji fudbala, koju će završiti sa 16 trofeja, osvojivši Seriju A, Kup Italije, Kup UEFA, Ligu prvaka, olimpijsko srebro i još bezbroj individualnih odličja.
Postat će oslonac europskog fudbala, legenda milanskog Intera, jedan od najboljih desnih spoljnih na kontinentu. Karijeru će mu obilježiti istrajnost, dugovječnost, i izuzetna fizička izdržljivost. U isto vrijeme, van terena će demonstrirati vjernost i principijelnost kakva se rijetko viđa u današnjem svijetu fudbala.
Sve to Zanetti nije znao januara 1994, kada je počinjao jedan od najzanimljivijih perioda u njegovom profesionalnom životu. Daleko na sjeveru od Banfilda, sa druge strane ekvatora, izbili su problemi u siromašnom i zanemarenom kutku Latinske Amerike.
Nekih 6,000 kilometara od Zanettijevog doma u Buenos Airesu, počela je pobuna u Chiapasu, najjužnijoj federalnoj jedinici Meksika. Kasnije poznat kao Ustanak Zapatista, ovaj sukob odvijao se između meksičkih vlasti i revolucionara sa južnog oboda države.
Narodno-oslobodilačka vojska Zapatista formirana je 1983., sa namjerom da se bori za prava na samoopredjeljenje lokalnog stanovništva, kontrolu lokalnih resursa, reformu zemljoposjedničkog sistema, i za zakonske mjere koje bi ova prava zaštitile.
Možda je u neku ruku ironično što je lokalni pokret u borbi protiv globalizacije najviše uspjeha imao upravo na međunarodnoj sceni. Jednu od najpoznatijih pristalica stekli su u Javier Zanettiju.
Afinitet Zanettija prema Zapatistima postaje jasniji kad se ispita njegovo porijeklo. Odrastao je na jugu Buenos Airesa kao dijete Italijana iz radničke klase, u dijelu grada opterećenom siromaštvom i kriminalom.
U vrijeme visoke aktivnosti Zapatista, 2004. godine, Zanetti je ubijedio predstavnike Intera iz Milana da 5 hiljada eura prihoda od disciplinskih kazni izrečenih igračima upute pokretu u Chiapasu. Također im je poslao medicinsko vozilo, fudbalsku opremu, i prugasti plavo-crni dres sa četvorkom na leđima.
Poslije ove donacije Intera, počelo je da se priča o organizaciji prijateljske utakmice protiv pobunjenika. Komandant Marcos, u to vrijeme već ljevičarska ikona, obratio se klubu nekoliko mjeseci kasnije putem pisma i pozvao ih da odigraju prijateljski meč protiv "reprezentacije Narodnooslobodilačkog pokreta Zapatista".
Zanetti je bio spreman za ovaj historijski susret, što je i rekao italijanskim medijima: "Bez oklijevanja bih prihvatio izazov, rado bih otišao tamo."
Da li zbog diplomatske rezervisanosti ili zbog problema logistike i organizacije, prijateljska utakmica između jednog od najpoznatijih klubova u Italiji i selekcije meksičkih revolucionara nikad nije odigrana.
Na kraju se pokazalo kao nemoguće da Zapatisti dođu u Milan ili da ugoste Inter u Meksiku.
Iako ova neobična veza između Intera i Zapatista nije dovela do historijske utakmice, prijateljstvo između te dvije organizacije i dalje fascinira. Desetak godina kasnije, skoro je nemoguće zamisliti veliki europski klub kako ugrožava svoj korporativni imidž da bi pomogao stranom političkom pokretu.
Zanetti nije uspio da ubijedi Inter da odigra prijateljski meč protiv Zapatista, ali novac koji im je klub uputio ipak je dobrodošao brojnim malim zajednicama u Chiapasu.
(Novi.ba)