ZAŠTO MILENA I JA NISMO IMALI DJECE: Ispovijest Dragana Nikolića u kojoj je bio iskren do kraja!
Legendarni glumac Dragan Nikolić, prije tačno 10 godina, dao je intimnu ispovijest u kojima je otkrio do tada nepoznate stvari iz svog djetinjstva, prvim ljubavima i patnjama, glumačkim počecima, kao i braku s koleginicom Milenom Dravić, ženom njegovog života.
Čega se najradije sjećate iz djetinjstva?
"Svako djetinjstvo je lijepo, ima svoje bajke, priče, romane, tako da na to gledam u globalu. Djetinjstvo moje generacije bilo je srećnije jer u to vrijeme nisu postojali kompjuteri, pa smo razigravali maštu, za razliku od današnjih klinaca koji se više druže s mašinama nego sa svojim vršnjacima. To je neka nova vrsta drugarstva u kojoj nema klinačke etike. U moje vrijeme ulica, park, pa i poljanče mogli su nečemu da nas nauče. Drugovi su, naravno, bili nešto što je najvažnije u djetinjstvu svakog živog bića."
Kad ste se prvi put zaljubili?
"Mi kao djeca nismo imali igračke i druge propratne rekvizite, kao što su lopta i trotinet, ostalo nam je da raspirujemo maštu i da se od malih nogu zaljubljujemo u školske drugarice. Svako od nas bio je vitez koji se borio za nečiju maramicu. Ne znam tačno kad, ali sjećam se da sam kao klinac vrlo rano počeo da se zaljubljujem, s pravim patnjama. Bio sam ostavljan više nego što sam bio voljen, ali to sve spada u istoriju ljubavi."
Šta vas je navelo da se bavite glumom?
"Sve je počelo još u osnovnoj školi kad su me, da tako kažem, otkrili kao glumca. Još tad sam učestvovao u raznim priredbama. Dobro sam čitao, mnogo sam volio srpski jezik, a kasnije i književnost, tako da su mi nudili recitacije, skečeve… Poslije sam bio i član kulturno-umjetničkog društva, i tako je nekako sve počelo. Bez završene srednje škole, s nepunih 17 godina, polagao sam prijemni na Akademiji i primili su me, na veliko čuđenje mojih roditelja. Tako da sam uštedio dvije godine školovanja, za koje ne smatram da bi mi bile nepotrebne, ali pošto sam poslije fakulteta brzo počeo da radim, nisam osetio neki nedostatak što sam propustio veliku maturu."
Sjećate li se neke anegdote ili zanimljivosti s Akademije?
"Akademija je sama po sebi zanimljiva jer na njoj ne važe sva pravila kao na ostalim fakultetima, tako da je cijelo školovanje za mene bilo jedna velika anegdota. Uvijek ću se sjećati fakultetskih dana, svi smo se dobro osjećali i lijepo družili, a gluma, između ostalog, i jeste druženje."
Ko je ostavio najjači utisak na vas kada ste bili mladi, da li ste imali uzore?
"U to vrijeme bio je aktuelan talas francuskog filma, cinema vjerite. To je za mene i moju generaciju bilo zanimljivo i svi smo s oduševljenjem gledali te filmove. Poslije ovog talasa počela su velika interesovanja za film i svi smo se usmjeravali u tom pravcu. Pojavili su se Belmondo, Delon, kao i ostali poznati francuski glumci i glumice koji su nam svima bili najveći uzori."
Kad ste jednom prilikom bili u Sarajevu, imali ste mali problem s neplaćenim računom. Ispričajte nam nešto više o tome.
"To je bilo u vrijeme Kose, a to nije bila samo pozorišna predstava, već i način življenja i mišljenja. Hipi pokret imao je nešto pozitivno, dobro i pacifističko. U to vrijeme mnogo smo putovali, imali smo brojne turneje uz koje su išli i honorari, ali na kraju dana morali smo da platimo i hotel. Pošto smo mi taj novac potrošili, sjećam se da smo morali četvoronoške da puzimo da bismo prošli pored portira i pobjegli. Naravno, stigao je telegram koji je glasio: "Ovi vaši nisu platili hotel", a mi smo se siti ismijali. Nakon toga su nam ukinuli dnevnice."
Kako ste se Milena i vi upoznali?
"Na snimanju filma "Horoskop". Ona je tad već bila popularna, a meni je to bio, čini mi se, treći ili četvrti film. Tad sam prvi put vidio Milenu Dravić uživo. Bilo nas je petorica momaka koji su igrali velike uloge, a ona je igrala jedinu žensku ulogu u filmu. Na snimanju smo se sprijateljili. Bilo je to jedno veliko druženje, a kasnije se rodila ljubav."
Da li joj je bilo teško prići i osvojiti je, s obzirom na to da je već bila afirmisana kao glumica?
"Kad sam joj prišao, imao sam utisak da mi je to stara školska drugarica koju dugo nisam vidio ili neka djevojka iz kraja koju poznajem cijeli život. Upravo u tome je njena prava veličina. Osvojila me je svojom neposrednošću i normalnošću, uprkos velikoj popularnosti koju je već tad uživala. Mogla je da se ponaša kako hoće i niko joj ne bi zamjerio, jer je već tada bila jedna od naših najvećih zvijezda. To je nešto čime ona plijeni i osvaja."
Na koji način ste je zaprosili?
"Više se ni ne sjećam. Vjerovatno je to bilo nešto u dvije-tri riječi, pošto ne volim mnogo da pričam."
Po čemu pamtite vaše vjenčanje?
"Vjenčanje je bilo simbolično. Vjenčali smo se 1971. godine, na snimanju novogodišnjeg TV filma "Kako su se voljele dvije budale", po tekstu Duška Radovića, u režiji pokojnog Ace Đorđevića. U pauzi između snimanja, tražili smo dodatnih sat vremena, otišli u Opštinu Vračar i sklopili brak."
Milena i vi nemate djece. Koliko vam u životu nedostaje roditeljstvo?
"Biti roditelj je jedno iskustvo i nešto što je potrebno svakom živom biću zbog nastanka vrste. Smatram da je to što nemamo djecu veliki nedostatak, ne mana, ali jednostavno je tako. To nam daje šansu da svu djecu gledamo kao svoju. Mi imamo našu malu nećaku Ivu. Ona nam je nadoknadila sve ono što mi nismo imali i oko nje se okreće cijeli naš svijet."
Kako biste opisali sebe?
"Ja sam kolerik, od onih sam koji se brzo pale, ali se istom brzinom i gase. Nisam negativan, ni zao. Mislim da je sa mnom lako korespondirati. Trudim se da budem što bolji."
Podsjetimo, legendarna glumica nas je napustila noćas u 79. godini života.