Čovjek koji je unio razdor u repku i digao Jugoslaviju na noge: Mislio sam da je Divac Hrvat!
Prijateljstvo Vlada Divca i Dražena Petrovića pretvoreno je u razdor jednom scenom poslije finala Svjetskog prvenstva 1990. godine. Jugoslavija je tada pobijedila, anonimni čovjek je u Luna Park u Buenos Ajiresu unio hrvatsku zastavu, Divac mu je oduzeo i prijateljstvo Divca i Petrovića je otišlo u nepovrat.
Čovjek kome je Divac oduzeo zastavu se zove Tomas Šakić, živi u Santa Teresiti u Argentini, ima 68 godina i prisjeća se incidenta koji je pokrenuo lavinu i dao povod za dokumentarac "Nekad braća".
"Ja nisam Hrvat, nego Argentinac, sin Hrvata. Rođen sam u Rosariju i na Svjetskom prvenstvu sljedeće godine ću navijati za Argentinu. Ali da, ja sam čovek koji je ušao u Luna Park s hrvatskom zastavom. Zastava Hrvatske je porodična stvar, mada moram da budem iskren, Divac mi je uzeo zastavu i poslije sam je vratio, ali nije pljunuo na nju ili je oštetiio", počinje priču Tomas Šakić, čovjek koji je prije 27 godina posvađao dvije košarkaške legende.
Oduzimanje zastave je za Paginu12 ocijenio kao nedostatak poštovanja i pogrešan stav i opisuje kako je do toga doveo kao anonimus.
"Ušao sam na teren kad se utakmica završila. Već sam se spremao i znao sam da se televizijski prijenos još nije završio. Pokazao sam zastavu s hrvatskom šahovnicom umjesto s jugoslovenskom petokrakom i onda su neki ljudi iz ambasade Jugoslavije prišli, ruke su im bile u džepovima. Mislio sam da imaju nešto unutra. Bio sam sa svojim djetetom koje je igralo košarku za Hurikan de San Husto. Bilo mi je teško, uvijek ću pamtiti to jer smo stali leđa o leđa kada su ti ljudi prišli", kaže Šakić.
"Na kraju nisam navijao za Jugoslaviju protiv Sovjetskog Saveza, ali nisam navijao ni da izgubi. Navijao sam za Hrvate iz tima Tonija Kukoča, Petrovića, Zorana Čuturu. Mislio sam da je i Divac Hrvat. Tek u trenutku kad mi je zgrabio zastavu shvatio sam da je Srbin. Nikada se nije politički izjašnjavao", priseća se tada 41-godišnji nacionalista.
"Divac je uhvatio zastavu i ja sam pobjegao. Bilo je teško da se krećem jer sam imao fotografsku torbu. Fotografije to ne pokazuju, ali je bio trenutak kada smo bili na deset centimetara licem u lice, vukli se za zastavu. Ja sam imao 180 centimetara, a on 216. Igračima je naloženo da ne reaguju jer su znali da se takve stvari mogu desiti. I ja sam potom ostao povučen, nisam želio da naškodim Argentini", rekao je Šakić.
Dražen Petrović je stao na jednu, Divac na drugu stranu, a ova priča je poslužila za dokumentarac "Once brothers", koji ima obuhvata dublji društveni problem od odnosa dva momka.
"Petrović je stao na jednu stranu, nije htio da se miješa dok nije vidio šta se desilo, ali kasnije su mu rekli. Zapravo, dokumentarac govori i o Petrovićevom bratu, Acu koji je tada odgovorio Divcu. Divac je rekao da hrvatska zastava nije imala ništa s tim nego da se sukobio sa mnom jer je trijumf na prvenstvu bio pobjeda Jugoslavije i nijedne druge zemlje. Ali Petrovićev brat je rekao da nije mogao da pokaže hrvatsku zastavu ako Hrvatska nije bila dio Jugoslavije", kaže Šakić koji je od tog trenutka počeo da dobija pozive s različitih meridijana.
Divcu više nije bilo dozvoljeno da uđe u Hrvatsku, a država se godinu dana kasnije raspala. Jugoslavija je nastavila da postoji kao zajednica Srbije i Crne Gore, bez BiH, Makedonije, Slovenije i Hrvatske. Dražen Petrović je izgubio život u saobraćajnoj nesreći tri godine poslije incidenta u Luna Parku, a Vlade Divac je nastavio da igra za Jugoslaviju i postao evropski i svjetski šampion i kasnije funkcioner Sacramento Kingsa.
Ali Tomas nije jedini Šakić iz istog mjesta. U Santa Teresiti je živio i Dinko Šakić, upravnik logora Jasenovac tokom Drugog svjetskog rata. O vezama s njim, Tomas nije htio da priča.
(Novi.ba)