ODLAZAK VELIKANA: Karijera ispunjena skandalima i trofejima - OVO NIKAD NEĆU PREŽALITI...

Bila je 2011. godina, a selektor Engleske bio je Fabio Capello. Talijan je neformalno razgovarao s engleskim novinarima koje je zanimalo zašto uporno koristi Johna Terryja kad je jasno da u ekipi ima boljih igrača od njega. Terry je postao malo sporiji, ponestajalo mu je i one poznate agresivnosti, ali je i dalje bio prva Capellova opcija.

"Da, ima bržih i boljih igrača od njega. Ali kad uđete u svlačionicu prije neke velike utakmice i pogledate oko sebe, John Terry jedini drži glavu visoko, ne šuti i nema tremu. Jednostavno, ne sere u gaće pod težinom dresa koji nosi", rekao je tada Capello. I to je taj opis koji govori o Terryu sve. Uvijek je bio spreman za bitku, kao da mu jezadnja.

Mogli ste ga mrziti zbog puno stvari, a mnogi su ga mrzili, ali u današnjem fudbalu takvi igrači, takve ličnosti (što ne mora nužno biti dobro) više praktički ne postoje. S Terryjem je otišao i "old school" nogomet.

Terry je bio vrhunski defanzivac, jedan od najboljih u historiji engleske Premijer lige, ali isto tako koliko je bio dobar igrač, toliko je bio podložan skandalima koji su ga pratili skoro cijelu karijeru. U vrijeme kad se igračima pazi na svaki korak, kad ih se prati na društvenim mrežama i kad im je važnije što svijet misli o njima od samog nogometa, Terry bi teško opstao. No on vjerojatno ionako ne bi mario za to što se piše po Twitteru. Njemu je bilo svjedno i živio je svoj život.

Terryjeva karijera krenula je uzlaznom putanjom negdje u isto vrijeme kad je 2003. godine Chelsea kupio Roman Abramovič. John je tada imao 23 godine i postao je standardan član prve postave. Dolaskom Josea Mourinha, postao je i kapiten i bio je jedan od ključnih igrača u Chelseajevom osvajanju naslova 2005., točno 50 godina nakon prve i jedine titule u historiji kluba.

Na terenu je bio strašno neugodan protivnik, sigurno jedan od najtežih u svoje doba. Neizmjerno agresivan, nerijetko i prljav, ali strašno čvrst, pravovremen i nepobjediv u skok igri. Vrlo inteligentan stoper. Ukratko, noćna mora za svakog protivničkog igrača.

Izvan terena Terry je također često bio u fokusu javnosti, ali zbog loših stvari. No malo koji igrač je bio meta toliko lažnih optužbi kao on, iako je bilo nekih trenutaka u kojima nije baš najpametnije reagirao. Primjerice, dan nakon terorističkog napada na New York, Terry, Lampard, Gudjohnsen i Jody Morris su se zapili u zračnoj luci Heathrow i naletjeli na skupinu Amerikanaca. Takvi pripiti zadirkivali su ih na račun strahota u New Yorku, neko je sve skupa snimio i poslao klubu koji ih je kaznio s dvije sedmice bez plate.

Četiri mjeseca kasnije on i Morris su u jednom noćnom klubu slavili rođenje Morrisova djeteta, a u jednom trenutku se Terry potukao s redarima. Dok je trajala istraga, bio je izbačen iz engleske reprezentacije i nije išao na Svjetsko prvenstvo 2002. godine da bi na kraju priče bio oslobođen optužbi. Čekajući presudu Terry je i dalje dernečio pa je tako snimljen kako u jednom klubu u Essexu urinira u pivsku kriglu i onda je razbija o pod kluba.

No na teret su mu se stavljale i puno teže optužbe, poput one da je na utakmici protiv Spursa 2006. godine rasistički vrijeđao Ledleya Kinga. Cijela Engleska se raspisala o tom incidentu, prozivali su ga na svakom koraku da bi sve optužbe na kraju priče bile odbačene, a Spursi su i službeno rekli da nikakvog vrijeđanja nije bilo jer bi u protivnom i sami reagirali.

Par mjeseci kasnije više su ga osramotili članovi porodice obitelji koji očito nisu baš 100 posto čisti. Njegova majka i maćeha uhvaćene su kako kradu u šoping centru, a 2009. godine je njegov otac Edward u jednom pubu u Essexu prerušenom novinaru prodao kokain. Ko mu je nabavio opojna sredstva? John. Priznao je i dobio je šest mjeseci uslovne kazne.

U decembru iste godine Terry je došao na briljantno glupu ideju da novinaru News Of The Worlda za 10.000 funti omogući privatnu turu kroz Stamford Bridge i sva mjesta koja običnim posjetiteljima nisu dostupna. Sasvim je jasno da to nije napravio zbog 10.000 funti, nego iz čiste zafrkancije pa je dobio uvjetnu kaznu i kluba i engleskog saveza. Tek što se smirila ta priča, isplivala je nova koju su englesku mediji raspalili na sva zvona.

Terry je navodno imao aferu sa Vanessom Perroncel, ženom svog bivšeg saigrača Waynea Bridgea, tadašnjeg igrača Manchester Cityja. Bridge je na prvoj sljedećoj utakmici odbio dati ruku Terryju, a Capello mu je oduzeo kapitensku traku i dao je Riju Ferdinandu. No News Of The World i Mail On Sunday su se na kraju javno ispričali Terryju i rekli da je priča bila lažna.

Ipak, najveća mrlja u njegovoj karijeri dogodila se u oktobru 2011. godine kad je na utakmici protiv QPR-a protivničkog igrača Antona Ferdinanda navodno nazvao "je***om crnom pi***m", što se moglo zaključiti i iz snimke incidenta. Uključili su se i čitači s usana i brojni drugi analitičari koji su pokušali otkriti što je Terry zapravo rekao. Na snimci se u ključnom trenutku pojavi i Ashley Cole i na trenutak zakloni Terryja. Chelseajev kapiten je tvrdio da nije vrijeđao Ferdinanda.

Slučaj se po sudu vukao pet mjeseci, Terryju je ponovno oduzeta kapitenska traka u reprezentaciji, da bi u julu 2012. godine bio oslobođen svih optužbi. Ključno je bilo Coleovo svjedočenje koji je istražiteljima rekao da ništa nije čuo i nije bilo osnova po kojima bi se Terryja moglo osuditi.

Iako nije bio osuđen, Terry se javno ispričao jer je koristio rječnik "neprimjeren fudbalu i svakodnevnom životu općenito", no mediji su mu zamjerili što se nije izravno ispričao Ferdinandu, unatoč tome što nikad nije dokazano što je zapravo rekao.

Što se za to vrijeme događalo na nogometnim terenima u Terryjevoj karijeri? Mnogo toga. S Chelseajem je osvojio pet naslova prvaka Engleske i pet FA Cupova, tri Liga kupa i Ligu prvaka 2012. godine. Ipak, jedan trenutak mu je, kaže, zauvijek obilježio karijeru. Toliko željeni trofej Lige prvaka Abramoviču je mogao donijeti i četiri godine ranije, i to u Moskvi. Chelsea je u finalu igrao s Manchester Unitedom. Nakon 1:1 poslije 120 minuta pucali su se penali. Cristiano Ronaldo je promašio u trećoj seriji i John Terry, kapetan kluba u kojem je igrao praktički cijeli život, imao je penal za naslov europskog prvaka. No Terry se okliznuo u ključnom trenutku, pogodio je stativu i Manchester je na kraju osvojio naslov.

Četiri godine nakon što je Chelsea u Münchenu pobijedio Bayern i konačno osvojio Ligu prvaka, Terry i dalje nije zaboravio trenutak iz kišne Moskve. Moskvu nikad neće zaboraviti

"Nikad to neću preboljeti. I danas se nekad probudim usred noći i samo pomislim: 'Sranje, što sam promašio.' S godinama se to događa sve rijeđe, ali i dalje bude dana kad se probudim s tom misli u glavi. Tako će biti uvijek", rekao je Terry.

Nakon 19 godina i 717 utakmica za Chelsea, Terry je 2017. otišao u Aston Villu, iako je rekao da nikada u životu neće igrati za neki drugi klub. Odabrao je onaj u drugoj ligi s kojim je želio izboriti Premiership, no izgubio je u finalu doigravanja od Fulhama. Nakon toga je raskinuo ugovor, uzeo odmor i onda rekao da je ipak bilo dosta.

"Nakon 23 nevjerobatne godine kao nogometaš, odlučio sam da je dosta. JT26", kratko je napisao na Instagramu danas 37-godišnji Terry.

Najvjerovatnije će raditi kao pomoćni trener Thierryju Henryju upravo u Aston Villi, iako to još nije službeno potvrđeno. Nakon što je Terry objavio kraj karijere, jedan Chelseajev navijač je na Twitteru objavio dirljivu priču vezanu za legendarnog kapetana kluba kojom ćemo i završiti ovaj tekst.

"Evo vam jedna priča o Johnu Terryju. Godine 2005. Chelsea je na Stamford Bridgeu igrao protiv Bayerna u Ligi prvaka. Moj sin je trebao biti Chelseajeva maskota koju je kapiten trebao izvesti na teren i bio je strašno uzbuđen. Kad smo došli na stadion i našli se sa ženom koja ga je trebala preuzeti, ona nam je rekla da od toga, nažalost, neće biti ništa. Problem je bio u tome što Bayern nije doveo svoju maskotu pa čovjek iz UEFA-e ne dopušta da samo jedan klub ima maskotu.

Možete misliti koliko je mali bio tužan. U tom trenutku do nas je došao John kako bi se upoznao s mojim sinom kojeg je trebao izvesti na teren. Vidio je da nešto nije u redu. Nakon što mu je žena objasnila o čemu se radi, Terry je rekao da ga ne zanima što taj čovjek kaže i neka dovedemo mojeg sina u tunel i da će ga on izvesti van. Dok su igrači izlazili s malim na teren, UEFA-in službenik je signalizirao Terryju da ne može voditi dijete, ali ovaj uopće nije mario. Sedam dana poslije  dobio sam pismo od kluba u kojem stoji kako je Terry mog sina osobno pozvao u klub. Bio je maskota na sljedećoj utakmici protiv Aston Ville i upoznao je sve igrače, dobio darove i autograme. Ne dopuštam da iko kaže ijednu riječ protiv tog tipa", rekao je Andy Saunders, otac djeteta.

Voljeli ga ili ne, to je vama na izbor, ali je otišao posljednjih defanzivac iz stare garde. Veliki John Terry