ŽENA IZ NJEMAČKE TRAŽI BALKANCA KOJI JOJ JE NAPISAO OVO PISMO: "Stid me reći, ali..."

U Facebook grupi posvećenoj turističkim vodičima i pratiteljima, jedna neobična pojava privukla je dosta pažnje.

Naime, Sara Kim Šuran, turistički vodič za njemački jezik, podijelila je neobičnu molbu koju joj je uputila jedna od turistkinja, Žizela Kap (rođena Veler) iz njemačkog sela Becdorf.

Naime, Žizela je došla na organizovani izlet u Rovinj, a treći dan je vodiču pokazala papirić na kojem se nalazilo ljubavno pismo koje je dobila 1963. godine od jednog radnika u hotelu Riviera u Poreču, piše "Index.hr".

- Tek mi je treći dan pokazala papirić. Mislim da se gospođa prvo malo sramila, ali kad me upoznala bolje me pitala da joj pomognem. Pismo je dobila kad je u mladosti boravila u bivšem hotelu Rivijera u Poreču, a do sad se nikad nije vratila u Istru -  rekla  je Sara Kim.

Gospodin bi danas trebalo da ima preko sedamdeset godina, a Žizela je pokušala da pronađe njegov kontakt jer je s njim poželjela da popije kafu.

Prema potpisu na pismu pretpostavlja da se zove Đorđe i preziva Klisin ili Slisin.

- Čuvala je to pismo 55 godina. Misli da je je to bio radnik hotela, verovatno s recepcije, jer niko drugi nije imao pristup tom papiriću - ispričala je za "Index" žena iz turističke agencije.

Zanimljiva je i ova ispovijest koja kruži društvenim mrežama:

Trideset pet godina prijateljstva, malo li je? Nerazdvojne u obdaništu, školi, na fakultetu, Dana i ja prošle smo zajedno sve najljepše i najtužnije trenutke u životu. Bile smo jedna drugoj podrška i oslonac,   tako različite a tako povezane, kao jin i jang, kao noć i dan, kao tijelo i um... Ko je mogao pomisliti da će se između nas ispriječiti nešto tako prozaično kao što je muškarac? I to moj muž...

KRIJE TAJNU KOJA JOJ MOŽE UNIŠTITI ŽIVOT: "Udajem se sutra u Borči, mužu ne smijem da priznam istinu"

Dobro pamtim taj dan kada smo se posljednji put okupili kao prava porodica. Dana je došla s osmijehom od uva do uva, da pokaže svoje “glanc nove” silikone. Nekoliko mjeseci ranije napumpala je usta, planirala je i da stavi filere u jagodice, bio je to svojevrstan lov na muža, što je meni i Nikoli bilo tako simpatično ali i pomalo smiješno.

- Ooo, mačko, je l' to petica, baš si mu ga dala. Ima da navale, nećeš moći da se odbraniš – smješkao se moj muž otvarajući kutiju iz koje se širio miris čuvenih Daninim orah-štanglica. Dotrčaše i klinci, nastade graja, smijali smo se i otimali za kolače, bio je to baš lijep prizor, ono, kad ti u goste dođe omiljena tetka koja nepogrešivo zna čime će te najviše obradovati. Moja najbolja prijateljica vrhunska je domaćica, sjajno kuha, stan joj je uvijek tip-top sređen, pun stvarčica ukrašenih dekupažom, ona hekla, štrika, šije, čestita je, pametna, duhovita , dobro zarađuje, ukratko, idealna je prilika. Pa kako se onda desilo da ja, ovako neidealna, pomalo nemarna, sklona sanjarenju i filozofiranju, iz cuga sretnem gospodina Pravog?

Kroz Danin život prodefilovalo je na desetine “kandidata”, ali nijedan se nije zadržao duže od nekoliko mjeseci. “Zašto, pobogu, uvijek naletim na kretena? Ti si baš imala sreće, takvih kao tvoj Nidža više nema“, često se jadala. “Ima, ima, Dano”, govorila sam joj. “Ali ti nepogrešivo biraš paćenike, što je najgore, sa svakim od njih prosto se stopiš, previše im podilaziš, činiš sve da njima bude lijepo, prestaješ da postojiš. Što se tiče mog Nikole, silikonima i filerima tek nećeš privući takve kao što je on. Momci te fele vole prirodno, oni padaju na samosvesne žene s karakterom, a ne na velike, plastične sise i zategnuto lice. Ti si, Daki, pravi biser, šta će ti to, samo treba da ukapiraš koliko stvarno vrediš. E, tada će se u tvom životu pojaviti neki Nidža”. Klimala je glavom, rekla da sam u pravu sto posto, ali je ipak otišla kod plastičara i ugradila sva ta čuda. Zna ona koliko vrijedi, ali ovako će biti još vrjednija.
Od Danine posljednje posjete prošlo je skoro dva mjeseca. Čule smo se telefonom skoro svaki dan, nekoliko puta vidjele smo se na kafi u gradu, djelovala mi je pomalo čudno, uzdržano.

“Kad ćeš svratiti, klinci pitaju za tebe, nisi bila kod nas čitavu vječnost”, navaljivala sam. “E, ne znam gdje mi je glava, u firmi radimo neki važan projekat, non stop sam u papirima, nosim posao kući”, pravdala se. “Izgleda da je samo kod mene zatišje, i Nikola ima frku na poslu, ne dolazi kući prije ponoći”, rekoh prećutavši da, neuobičajeno za nas, u posljednje vrijeme razmenjujemo tek poneku rečenicu. Ne pamtim kada me je posljednji put zagrlio, o vođenju ljubavi da ne govorim, spavamo okrenuti jedno drugom leđima, kad pokušam da mu se približim kaže da je umoran kao pas. Malo kasnije bi provjerio da li sam utonula u san pa bi ustao i pušio na terasi. Izašla sam nekoliko puta za njim da vidim šta se dešava, ali nisam dobila odgovor, samo mi je, nestrpljivo i grubo, rekao da se vratim u krevet.

ŠTA SE TO, POBOGU, DEŠAVA

Najgore je kada te neko uvjerava da je sve u redu a ti ZNAŠ i OSJEĆAŠ da nije. Zahtjevala sam od svog muža da mi kaže šta ga muči, da razgovaramo i da zajedno rješavamo problem kao što smo to činili svih ovih godina, plakala sam, vikala, histerisala, a on je gledao kroz mene. I izgovarao gomilu gluposti koje su se svodile na isto – ostavi me na miru, nije ništa, ne mogu da mu pomognem, sam će to riješiti, treba mu samo malo vremena. Ok, pustila sam ga, reći će mi kada bude sazrelo, on zna da uvijek može računati na mene.

Teško je kada te izigraju dvije najbliže osobe u životu.

Trajalo je to dobra tri mjeseca, a onda je jedne večeri došao kući, seo za sto i zamolio me da skuham kafu. Sjela sam preko puta njega s olakšanjem – evo, konačno ćemo se ispričati, otkriće mi šta ga muči i pobijedićemo to zlo koje ga izjeda. Ono što je uslijedilo bio je takav šok da bar deset minuta nisam mogla da zatvorim usta. Nikola je zatražio razvod. Ne, ništa nisam pogriješila, divna sam i još me voli, ali shvatio je da to nije to. Zaljubio se i želi da provede život s tom ženom koja mu u svemu odgovara. U glavi mi se toliko mutilo da sam mislila da ću dobiti moždani udar, no, onda je uslijedilo najgore – višnja na šlagu našeg braka i mog dotadašnjeg života. “Ti poznaješ tu osobu, štaviše, vrlo ste bliske”, rekao je izbegavajući moj pogled. Odmah mi je bilo jasno. Dana.

O, KAKO SAM BILA GLUPA!

Sve je učinila da ga osvoji, stavila je čak i proklete sise, pekla je te glupe kolače, pozivala nas na savršene ručkove i večere, umiljavala mu se i uvijek držala njegovu stranu. Nikada mu se nije suprotstavljala, gledala ga je s obožavanjem i divljenjem, a meni, glupači, nije padalo na pamet da bi mu tako nešto moglo prijati. Uvijek je isticao da ga rasprave sa mnom podstiču na razmišljanje, da voli moj britak um, da mu se dopada što sam tako nezavisna, svoja a opet odana, pravi prijatelj. Cvrc!

U trenutku su mi se otvorile oči. Kada bi se sabrale sve propale Danine veze, njeni promašeni izbori tek su mali dio moje pogrešne procene. Mene su izdale osobe koje sam, ako izuzmem djecu, najviše voljela i bezrezervno im vjerovala. Pogledala sam Nikolu u oči (izbjegavao je moj pogled, nisam ni znala da je takva kukavica) i mirno mu rekla da se spakuje i napusti stan. Nisam pustila ni suzu dok nije zatvorio vrata, a onda sam utrčala u kupatilo, pustila tuš i zaridala.

Od Nikolinog i mog razvoda prošle su tri godine, i da, mnogo sam patila. A onda sam se jednog jutra probudila i shvatila sam ozdravila, da više nisam razočarana i ubijena u pojam. U međuvremenu sam se vidjela i s Danom, htela sam da čujem šta ima da kaže i nisam joj skočila u oči, to mi čak nije palo na pamet. Mirno sam sjedila i slušala njenu tiradu o tome koliko sam i sama kriva za to što  mi je muž pobjegao kod druge žene. Jesam, naravno, ne bježim od toga, ali, draga Dana ne zna za jednu sitnicu. Nikola je već poslije godinu dana htio da mi se vrati jer je shvatio da je nabacio sebi omču oko vrata. Istina, ona mu maksimalno ugađa i drži ga kao malo vode na dlanu a to znači da se u kafanu na pivo s drugarima, kao i na utakmice, partije remija i još koješta što je oduvijek bilo samo njegovo, sada ide u paru. Pajtosi mu se podsmijavaju, pomalo ga i sažaljevaju, ali Daki ne odustaje uprkos otporu, pa čak i gnjevu svog supruga kojeg ne bih primila nazad iz najmanje deset razloga. Jedan od njih je taj da nikada ne bih petljala s mužem najbolje drugarice, pa makar bila i bivša.

(Novi.ba/Zena.blic.rs)