Humor igra bitnu kariku u razvoju djeteta
Slično kao igra, humor na razne načine može doprinijeti razvoju djeteta: on izgrađuje vokabular, pred-čitačke i čitačke vještine, pomaže u učvršćivanju djetetova znanja o svijetu, potiče kreativno razmišljanje, poboljšava socijalne vještine, povećava popularnost i samopouzdanje, a uz to daje temelj za lakše nošenje sa stresom u godinama koje slijede.
„Najraniji oblik humora javlja se kod djece u dobi od oko šest mjeseci, da bi se kroz nekoliko faza razvio do humora odraslih osoba, čije su naznake prvi put vidljive početkom osnovne škole.“- tvrdi američki psiholog dr.sc. Paul McGhee, poznat po svojim istraživanjima o smijehu i humoru.
Roditelji i odgajatelji mogu djeci pomoći da ovo ostvare ako razumiju na koji se način shvaćanje humora kod djece mijenja kako ona odrastaju. Tako će se s djecom moći šaliti na način koji odgovara njihovom stupnju razvoja. Pritom bi trebali imati na umu dva osnovna principa.
Prvi je da smisao djeteta za humor odražava njegova intelektualna postignuća. Humor je zapravo oblik intelektualne igre – i igre s idejama, a djeca imaju urođenu sklonost da se zabavljaju sa svojim novim sposobnostima, kako fizičkim tako i mentalnim.
Drugo je da je djetetu određena vrsta humora najsmješnija u mjesecima, ili ponekad godinama, nakon što ju je prvi put moglo razumjeti. Zagonetke su, primjerice, najzanimljivije djeci na početku osnovne škole, a s vremenom postaju sve manje smiješne, jer su im prejednostavne.
Da bi se humor uopće mogao pojaviti, dijete treba imati određeno razumijevanje načina na koji svijet funkcionira.
Beba se smije svojoj mami
Paul McGhee tvrdi da je najraniji oblik humora, u dobi od šest mjeseci do godinu dana ili 15 mjeseci, zapravo reakcija djeteta na nešto, a ne dječja tvorevina. Budući da roditelji, ili drugi primarni skrbnici, predstavljaju najvažniji dio bebinog života, i uvijek su negdje u blizini, beba je u prvim mjesecima u svom novom okruženju najbolje upoznala upravo njihova lica i ponašanje.
Roditelji su bebi važni i emocionalno, jer ih povezuje sa zadovoljenjem svojih potreba. S obzirom na sve to, ne iznenađuje da su prva dječja iskustva humora zapravo reakcija na nešto što rade roditelji.
Beba od šest ili sedam mjeseci mogla bi se smijati bilo kakvom neobičnom ponašanju roditelja, kao što su gegavi hod, neuobičajene grimase, lajanje i oponašanje drugih životinja, i slično. Ako već niste na ovaj način zabavljali svoje dijete, mogli biste sada pokušati.
Takve stvari su bebi smiješne jer se razlikuju od uobičajenog ponašanja roditelja. Da su se roditelji uvijek gegali dok su hodali ili često u ustima imali dudu tijekom prvih šest mjeseci bebina života, te bi joj stvari bile normalne i ništa u njima ne bi bilo smiješno.
McGhee je kao primjer humora i njegova značaja naveo svog sedmomjesečnog sina koji se jako smijao kada bi on pod nos stavio (čistu) pelenu. S devet mjeseci smijao se naglašenom zvuku kihanja, a nakon nekoliko ponavljanja nasmijao bi ga već pretvarajući se da tek treba kihnuti.
Izvor: klokanica.hr