IVANA JE NA VJENČANJU REKLA DA ŽELI ZADRŽATI SVOJE PREZIME, A ONDA JE MATIČAR DREKNUO NA NJU: Nastao je haos!

Nepisano je pravilo da djevojka na vjenčanju treba uzeti prezime svog supruga, a ukoliko to ne uradi, obično slijedi osuđivanje okoline.

Priča Ivane iz Srbije je postala viralna na društvenim mrežama, a prenosimo je u cjelosti.

- Moje djevojačko prezime Roslavcev je posebno, jedinstveno u Srbiji. Takvo je bilo i dok je postojala Jugoslavija. Zbog toga sam naročito ponosna na njega, kao i moj muž, sa kojim sam se bez problema dogovorila da ga zadržim. Srećna što ima razumijevanja i širinu da prihvati moju želju, nisam ni pomislila da će to matičaru da smeta. "Da li zadržavate svoje prezime, uzimate muževljevo ili ga dodajete?". Moj odgovor: "Dodajem" kod matičara je izazvao bijes. Dao je sebi za pravo da me napadne: "Ne razumijem današnje žene. Još će on TEBI da kuha"!

Umjesto da ga postavim na svoje mesto, jer niko, a najmanje on ima pravo da osuđuje moju odluku, ja sam osjetila potrebu da se branim. Valjda je to navika duboko ukorjenjena u ženama jer smo predugo bile potčinjene jačem polu.

Grube komentare "Mora da ti nosiš pantalone u porodici", "Da je moja žena to htjela da uradi, još uvijek bi bila djevojka", "Kako ti je to muž dozvolio?", slušam godinama i to od raznih generacija.

Mladima, podjednako kao i starijima, smeta što sam ponosna na svoje porijeklo i što nisam željela da ga se "odreknem" kad sam rekla "Da".

Današnje vrijeme donelo je ravnopravnost, ali se i dalje veliki broj ljudi šokira kad žene odluče da imaju i prezime koje su nosile od rođenja. Među njima su i pojedine pripadnice nježnijeg pola koje ga nisu zadržale, kao i one koje planiraju da na vjenčanju kažu: "Uzimam"!

- Ja ne bih mogla da pitam svog dečka da dodam prezime. Kad se udam, ja odlazim u njegovu kuću, i smatram da je normalno da se prezivam kao on - počela je da mi priča drugarica iz "čista mira".

Nisam je pitala, i nikad ne bih, kako će da se potpiše nakon što izgovori sudbonosnu riječ. To je između nje i njenog budućeg muža. Doduše, nije ni ona mene pitala zašto sam se odlučila da se prezivam Roslavcev Vlajković. Samo je iznijela svoje mišljenje kojim me je osudila.

Ali tad nisam imala potrebu da se branim, a još manje da objašnjavam. Samo sam se zapitala zašto dva prezimena "dižu toliko prašinu". I onda sam shvatila da veliki broj ljudi u našoj zemlji voli da osuđuje, i da zaključuje iako ne zna cijelu situaciju.

I da je znaju, zašto je im je još uvijek čudno što žene ostavljaju i svoje prezime?

Sociolog Ratko Božović kaže da veći broj ljudi i dalje osuđuje žene koje se ne odreknu svog prezimena, zbog dominacije muškog principa.

- On se čak vidi i u toj formi da žena treba da preinači sebe kad se uda u nešto drugo, treće, po njihovom mišljenju veće. Ali, ja svim ženama kažem da ne odustaju u želji da zadrže svoje prezime. Pa nose ga od rođenja. To je dio ženske, rodne ravnopravnosti. Mislim da žene mijenjaju svoje prezime iz spoljašnjih razloga, ne unutrašnjih - započeo je razgovor Božović.

Njegovo mišljenje je da je zadržavanje prezimena stvar izbora.

- Prezime dobijamo rođenjem, a kad se žena uda to je novonastala situacija. Zašto kad se žena uda treba da se odrekne sebe? Da li treba udajom da izbrišu sve što je bilo do tad? Zadržavanje prezimena mi djeluje kao ieo oslobođene forme, da žene ostaju šta su bile i šta jesu - zaključio je sociolog Ratko Božović.

Već na svadbi, žene koje su donijele drugačiju odluku od većine, doživljavaju negodovanje i neprijatnosti. Svatovi koji su pozvani da podele sreću sa mladencima svojom reakcijom umiju da pokvare jedan od najvažnijih dana u ženinom životu.

- U većini slučajeva kad žena preuzme muževljevo prezime, svatovi to pozdrave velikim aplauzom, a kad žena doda prezime nastane muk u sali. Dešava se da ima i upadica od strane mladoženjene rodbine i prijatelja - podijelio je svoje iskustvo Nemanja Đurović, matičar matičnog područja Zvezdara.

(Novi.ba/Alo.rs)