Francuska mladost ili hrvatsko iskustvo
Francuska i Hrvatska su finalisti Mundijala u Rusiji 2018. godine. Francuzi su u polufinalu eleminisali Belgijance u regularnog toku (1:0), dok su Hrvati Engleze, tek nakon produžetaka (2:1). Obje utakmice su bile itekako neizvjesne do samog kraja, no zaslužene pobjede su ostvarile reprezentacije, koje su 1998. na Mundijalu u Francuskoj igrali polufinalnu utakmicu u kojoj je domaća selekcija slavila i na kraju i osvojila prvu i do sada jedinu titulu prvaka svijeta na čelu sa kapitenom Didier Deschampsom, današnjim selektorom Francuske. Hrvatska je u Francuskoj bila treća, imala najboljeg strijelca Davora Šukera i najboljeg selektora Miroslava Ćiru Blaževića. To je i bio i najveći uspjeh naših zapadnih susjeda u kratkoj historiji postojanja. Na Mundijalu u Rusiji obje ove reprezentacije nisu ubrajane u glavne favorite, bez obzira na vrijednost reprezentacije Francuske (analiza Međunarodnog centra za sportska istraživanja) 1,41 milijardi eura (najskuplji), dok je Hrvatska je bila tek deseta (416 miliona). No, obje selekcije su ubrajane u favorite iz drugog plana, jer niko ne može biti ravnodušan na reprezentativce Francuske i Hrvatske koji igraju u najjačim evropskim klubovima: Real Madrid, Liverpool, Juventus, Barcelona, Manchester United, PSG, Atletico Madrid, Bayern, Inter, Monako... Griezmann, Mbappe, O. Dembele, Umtiti, Pogba, LOris... Modrić, Rakitić, Mandžukić, Perišić, Lovren, Rebić, Subašić...
Uoči početka Mundijala bilježima dvije izjave nekadašnjih učesnika Mundijala, u Italiji 1990. i Francuskoj 1998. Obojica rođene Sarajlije, jedan i Željovac, nekadašnji reprezentativci bivše Jugoslavije, odnosno Hrvatske, indirektno su i pogodili finaliste, a vidjet ćemo, da li i osvajače naslova. Faruk Hadžibegić je iz Pariza, isprativši Trikolore na Mundijal poručo da Mbappe i društvo mogu ponovo do samog vrha, jer imaju odličnu mladu reprezentaciju koji se, doslovno igraju, zabavljaju, bez ikakvog pritiska. S druge strane, Mario Stanić iz Zagreba, isprativši Vatrene, poručio da će ova generacija postignuti još bolji rezultat od njegove iz 1998. Popeti se još stepenicu, dvije više. Tako i bi, po Hadžijinom i Čilijevom, kako smo ih nekada zvali, a i danas. Dvadeset godina poslije, obje ove reprezentacije su odmah u grupnoj fazi najavili velike ambicije. Francuska je u grupnoj fazi ostvarili dvije pobjede (Australija i Peru) i jedan remi (Danska), te još tri pobjede u regularnom toku u eleminacionom ciklusu (Argentina, Urugvaj, Belgija). Hrvatska je sa maksimalnim učinkom, u grupnoj fazi sa tri pobjede u regularnom toku (Nigerija, Argentina, Island), dok su u eleminacionom ciklusu, tek nakon produžetaka (Engleska) i penala (Danska i Rusija) prošli dalje. Kao što smo govorili, pisali tokom cijelog Mundijala, mlada Francuska ima sjajne brze i nepredvidive individue, igraju kao da imaju iza sebe nekoliko Mundijala, a ponavljamo, po ko zna koji put imaju i selektora koji je kao igrač, prije 20 godina, osvojio Mundijal. S druge strane, iskusnu Hrvatsku krasi iznimni kolektivitet, borbenost do posljednjeg daha i naravno karakter koji su pokazali u vrlo neizvjesnim dosadašnjim utakmicama. A imaju i sjajnog selektora Zlatka Dalića, koji bi vrlo lahko mogao biti izabran za najboljeg, kao i njegov sunarodnjak, također rođeni Bosanac, prije 20 godina. Bilo kako bilo, u nedjelju, 15. jula 2018. godine na Mundijalu u Rusiji, Francuska mladost ili hrvatsko iskustvo. Istinski spektakl za sladokusce najvažnije (sporedne) stvari na svijetu.
(Muhamed Bikić, Sport.ba)