Uspješni ljudi treba da rade ovih 7 stvari

Ruth Bader Ginsburg je 83-godišnja sutkinja Vrhovnog Suda SAD-a koja je opisana kao turobna, tiha, rezervisana feministkinja kada je nominirana za sutkinju suda davne 1993. godine.

Ako imate kćerku i volite je, i ako želite da ona odraste u samouvjerenu i samosvjesnu ženu koja će ostaviti trag, Ginsburg je dobar uzor za nju.

Za New York Times Ginsburg je predložila nekoliko savjeta takvim roditeljima.

Razvijte ljubav prema čitanju.

Bez obzira čemu se nadate za svoje dijete ili čemu se ona nada za sebe, najbolja stvar koju možete uraditi za nju jeste razviti kod nje ljubav prema čitanju. To je prozor u svijet, tu ne postoje razlike između bogatih i siromašnih, i to je izvrstan način da se razvije um. Čitanje je dovoljno važno da zauzima prvo mjesto na ovoj listi i Ginsburg kaže da je njena majka odgovorna za njenu ljubav prema čitanju.

Nažalost, njema majka je rano oboljela i preminula od raka, samo dan prije nego što je Ruth diplomirala u srednjoj školi. Ginsburg je svoju majku nazvala najhrabrijom i najjačom osobom koju je poznavala i koja je od nje oduzeza prerano.

Naučite ih da budu nezavisne.

Ovo je zaista druga po redu najvažnija stvar: pobrinuti se za to da kćerke znaju ko su one zaista i da ostanu vjerne same sebi. Društvo vuče ljude na razne strane, pokušavajući nas oblikovati da obavljamo uloge koje možda sami ne bi željeli obavljati. Ovo je čak i veći izazov za žene nego za muškarce.

Ginsburg opet smatra svoju majku zaslužnom za razvijanje nezavisnosti kod nje. Njena majka je savjetovala da uvijek bude nezavisna, da se uvijek brine za sebe bez obzira šta budućnost ima u planu za nju.

Ohrabrujte ih da traže sjajne učitelje.

Mnogi od nas mogu se prisjetiti jednog ili dva učitelja koji su zaista napravili razliku u našem životu. Ginsburg spominje dva: profesora s koledža i profesora iz pravne škole. Zahvaljujući ovom drugom, profesoru Geraldu Guntheru sa Pravne Škole Columbia, Ginsburg je napravila prvi veliki pomak u karijeri – stažiranje sa sucem federalnog okruga.

Vrijedno je spomenuti da je Ginsburg diplomirala kao skoro najbolja u klasi 1960. godine ali nije uspjela dobiti poziciju stažiste kod suca žalbenog suda zato što je bila žena i majka četverogodišnjeg djeteta.

Recite im da je uredu da ponekad nešto ignorišu.

Najbolji savjet koji je ikada primila, kaže Ginsburg, je došao od njene svekrve koja joj je na dan njenog vjenčanja 1954. godine rekla: „U svakom dobrom braku, dobro je ponekad biti malo gluh.“

To joj je zasigurno pomoglo u braku, ali Ginsburg također dodaje: taj sam savjet primijenila i na svakom radnom mjestu, uključujući Vrhovni Sud. Kad se govore besmislene i neljubazne riječi, najbolje je isključiti se. Ragovanje u ljutnj ne donosi ništa dobro.“

Jedan od najboljih primjera je jedan slučaj jednakih prava na kojem je Ginsburg sudila tokom svog rada kao advokat pri Vrhovnom Sudu 1979. godine. Kada je izložila svoj argument, jedan od sudija – svi su u to doba bili muškarci – kao kroz šalu ju je upitao da li bi se složila da Susan B. Anthony bude na novoj dolarskoj novčanici.

Ginsburg se prisjetila idealnog odgovora – nećemo se zadovoljiti sitnišom – ali kadnije je odlučil da ignoriše tu primjedbu i jednostavno nije odgovorila na sudijino pitanje.

Ohrabrite ih da stave brige na stranu i jednostavno postižu.

U retrospekciji, većina stvari u životu čini se neizbježnim, ali ovo je dobro vrijeme da razmislite koliko je nevjerovatno nekad zvučalo Ruthino uspinjanje karijernom ljestvicom. Ona nije odrasla s novcem i njena porodica se dvaput suočila s tragedijom prije nego je napunila 18 godina – prvi put sa smrću njene majke a potom i smrću njene šestogodišnje sestre.

Kad je Ginsburg odlučila da upiše pravnu školu, samo tri posto advokata bile su žene i u cijelog Americi bila je samo jedna sutkinja Žalbenog Suda. Nadalje, nije postojao zakon koji bi spriječio poslodavce da otpuštaju žene kada zatrudne.

Ginsburg spominje jedan jednostavan savjet koji joj je dao svekar a koji ju je mnogo inspirisao: „ Prestani se brinuti i pronađi način na koji ćeš se nositi sa životom.“

Ona i njen muž su potom oboje krenuli u pravnu školu i zajedno se brinuli o svojoj malenoj kćerki, što je bilo neuobičajeno za to vrijeme. Njihova kćerka je također advokat i pohađa Pravnu Školu Columbia.

Podučite ih da su sami kovači svoje sreće.

Ginsburg kaže da je veoma sretna što se rodila u vrijeme kada jeste, ali u to vrijeme njen karijerni uspon nije bio vjerovatan. Nekoliko činjenica pomoći će nam da razumijemo ovaj kontekst:

Prije pravne škole, Ginsburg je degradirana na poslu zato što je zatrudnila.

Seksizam je u oko zakona bio tako sistemičan da je jedan od njenih prvih advokatskih slučajeva pred Vrhovnim Sudom bio vezan za državni zakon koji predviđa razliitu legalnu granic u za konzumaciju alkohola za muškarce i žene.

Kad je postala profesorica po prvi put na Rutgers Univerzitetu, njena plaća bila je manja od plaće njenih muških kolega zato što se podrazumijevalo da se ona uvijek može osloniti na muževu plaću.

Njenim riječima: „Bila sam živa i bila sam advokat kada je, po prvi put u historiji SAD-a, postalo moguće urgirati pred sudovima za ravnopravost muškaraca i žena kao fundamentalnog ustavnog principa.“

Sve ovo nas podsjeća da, iako okolnosti igraju važnu ulogu kada su u pitanju mogućnosti, i reakcija na te okolnosti jednako utiče na sudbinu. Ljudi koji to razumiju imaju veće šanse za uspjeh.

Molite se da se vjenčaju sa pravom osobom.

Moj kolega kolumnist Jeff Haden nedavno je pisao o tome koliko je važno vjenčati se s pravom osobom. U dajdirljivijem dijelu kolumne, Ginsburg nesumnjivo govori kako je mudro izabrala svog životnog saputnika.

Svog muža, Martina Ginsburga, upoznala je dok su oboje bili studenti na Cornellu. On je također postao advokat i, kako je karijera njegove supruge napredovala, on se žrtvovao za nju preselivši se iz New Yorka u Washington, lišavajući sebe mnogih investicija koje su za nju mogle predstavljati sukov interesa. Pored toga, on je bio taj koji je kuhao.

Martin Ginsburg umro je 2010. godine. Ruth Bader Ginsburg je napisala:

 „U životu sam imala dosta sreće, ali ništa nije ravno mom braku sa Martinom D. Ginsburgom. Ne postoje riječi kojima bih mogla opisati mog prepametnog, veselog, voljenog supruga... Marty je bio uz mene kada se rađao naš sin, bio je prvi čitatelj i kritičar mojih članaka, govora i izvještaja, konstantno je bio na mojoj strani, i uz bolničku postelju, tokom dvije teške borbe protiv raka. Nije nikakva tajna da bez njega ja ne bih nikada dobila svoje mjesto u Vrhovnom Sudu.“