Stvarnost koju mliječna industrija pokušava sakriti od vas

Okrutnost prema životinjama, prolivanje krvi i klanje obično asociraju na ne-vegetarijanstvo, konzumaciju mesa i kožnu industriju. Rijetko kada se diže glas protiv rrastuće industrije mliječnih proizvoda u Indiji, gdje se krave ne samo iskorištavaju nego i tjeraju na život u nehumanim uslovima koji nisu dostojni niti jednog živog bića. 

Federacija Indijskih organizacija za zaštitu životinja (FIAPO) provela je tajnu istragu u 49 fabrika mliječnih proizvoda u četiri grada – Alwar, Bikaner, Jaipur i Jodhput – u Rajastanu u junu 2016 godine. Rezultati su pokazali svu okrutnost i jadne uvjete života krava u tim fabrikama. 

Opće je poznato da stoka, poput ljudskih majki, proizvod mlijeko za svoje mlade. U slučaju masovne proizvodnje mlijeka na farmama mlijeka, podstiče se često oplođivanje krava i životinje se često vještački osjemenjavaju. 

„Životinje trpe konstantno nasilje u svakom koraku tog procesa. Unatoč svemu u što su vas pokušali uvjeriti, ne postoje sretne krave koje rado proizvode mlijeko za ljudsku upotrebu,“ kaže Varda Mehrotra, direktor FIAPO-a. 

Krave se tele barem jednom godišnje da bi se mlijeko proizvodilo, što znai da se one konstantno umjetno oplođavaju. Istraživanja pokazuju da umjetna oplodnja i način tretiranja životinja značajno utiču na životni vijek životinja. U idealnoj situaciji, stoka živi i do 25 godina, dok krave na ovim farmama dožive jedva 10. 
Iako ove informacije povremeno dospijevaju u vijesti i donekle se i očekuju od mliječne industrije, istraga koju je provela FIAPO otkriva da postoji mnogo toga što ove životinje trpe u tišini. 

Među teladima raširena pojava su kožne bolesti i vlasnici mliječnih farmi jednom godišnje pozivaju veterinara zbog vakcinacije. 

Muško tele je nepoželjno u mliječnoj industriji zato što ono ne proizvodi mlijeko. Jedini način postizanja dobiti od mladog muškog teleta je prodajom njegovog mesa i kože. Ukratko, klanje je jedina opcija za muško tele. Prema veterinarskim stručnjacima, tele bi trebalo imati barem četiri ili pet mjeseci prije nego ga sustigne ta sudbina. Nažalost, mliječna industrija ne omogućava im da dožive čak niti toliko. Mnoge farme šalju tek oteljenju telad u klaonice mnogo ranije, samo četiri ili pet dana nakon rođenja, i time krše Pravilnik o prevenciji okrutnosti prema životinjama iz 2001 godine. 

„Mliječna industrija je okrutna i realnost mliječne industrije koju mi često ne vidimo jeste brutalnost i zlostavljanje koje rezultira klanjem životinja koje su beskorisne i ne mogu proizvoditi mlijeko,“ kaže Varda. 

Nakon rođenja telad se odvajaju od majki i spriječen im je pristup majkama, što je traumatično iskustvo i za majku i za tele. I dok se majčino mlijeko koristi za ljudsku upotrebu, telad se hrane suplementima u ograničenim količinama. Muška telad i neproduktivne, sterilne ženke smatraju se neupotrebljivim i završavaju ili napušteni ili na klanju. Zdrava ženska telad se zadržavaju i prolaze kroz cijeli proces ispočetka, od mužnje do klanja. Kada se iz njih iscijedi i posljednja kap mlijeka, neplodne i „istrošene“ krave i bikove ubijaju. 

Trauma tu ne završava. 

Istraga je pokazala da se, s ciljem nastavljanja mušnje i obezbjeđivanja proizvodnje mlijeka kod krava, pored krava postavlja umjetno tele. Na određenim farmama rep i glava mladog teleta odvoje se od leša životinje i postave se na suprotne krajeve štapa. Smrad smrti prikriva sijeno, krava se nastavlja musti, a ostaci mladog teleta prodaju se na tržištu kao teletina. 
Ironično je kako ljudi imaju različitu percepciju kad je riječ o mlijeku i mesu, iako su to u suštini dvije strane istog novčića. Prema članku objavljenom u The Hindu, čiji su autori Krithika Srinivasan, Rajesh Kasturirangan i Smitha Rao, monetarna vrijednost proizvodnje mlijeka skoro se utrostručila između 2004-05 godine i 2011-12 godine i podudaranje između proizvodnje mlijeka i mesa iznosilo je 98,6 posto. Stoga nije ni šokantno niti slučajno što je Indija, najveći svjetski proizvođač govedine, također i najveći svjetski proizvođač mlijeka, dodaje Varda. 

Sudeći prema podacima koje je objavilo Ministarstvo poljoprivrede SAD-a, Indija je 2015 godine izvezla 2,4 miliona tona govedine i teletine. Iako su postavljena mnoga pitanja i pokrenute mnoge diskusije o tome šta stoji iza tolikog izvoza, niko nije spreman da pogleda u samu srž problema – rast mliječne industrije u toj zemlji. 

Kroz reklame i usmenu komunikaciju ljudima se prezentiraju informacije o tome kako su mlijeko i mliječni proizvodi potpuno zdravi i dobri za nas. Niko ne spominje drugu stranu priče – moguće zdravstvene rizike. 

„Ja sam strastveni planinar i vegan i volio bih da ljudi preispitaju izbore koje prave kada se radi o hrani koju konzumiraju,“ rekao je Kuntal Joisher, prvi vegan na svijetu koji se popeo na Mount Everest. 

Ovaj tridesetčetverogodišnjak vjeruje da, ako je on u stanju osvojiti najvći vrh na svijetu na ishrani koja se bazira na biljkama, bilo ko može živjeti zdrav život bez konzumacije životinjskih proizvoda. Uvođenjem ishrane bazirane na biljkama ljudi mogu značajno smanjiti proizvodnju ugljendioksida, sačuvati vodu i postarati se za to da se vitalnim biljkama hrane ljudi, a ne stoka, smatra on. 

Jedno uvjerenje koje je duboko usađeno u indijsko društvo jeste da su mliječni proizvodi sinonim za dobro zdravlje. FIAPO smatra de je to laž i dovodi u pitanje potrebu za mliječnim proizvodima u ljudskoj ishrani. 

Objašnjavajući dalje, Varda kaže: „Ako nekom kažete da pijenje mlijeka izaziva istu patnju kao i jedenje mesa, neće vam vjerovati. Stoga je cijela ideja iza ove istrage da se razotkrije stvarnost mliječne industrije i omogući potrošačima da donesu informisane odluke.“