Najsjajnija galaksija svijetli svjetlošću 300 triliona Sunaca
WISE J224607.57-052635.0 drži rekord za najsjajniju galaksiju u svemiru, sjaji svjetlošću jednakom više od 300 triliona zvijezda nalik Suncu.
Čak i u svemiru koji sadrži 100 milijardi galaksija ili više, jedna od njih mora biti i najsjajnija, a astronomi su možda pronašli pobjednicu.
Svjetlo zvijezde ne daje većinu svjetlosti ove daleke galaksije. Umjesto toga, svjetlo skoro pa sigurno dolazi iz "čudovišta kvazar", kaže asistent u istrazi Petar Eisenhardt, astronom NASA Jet Propulsion Laboratorije(JPL). Sa Zemlje, kvazar možda izgleda kao zvijezda, ali to je zapravo ogromna crna rupa koja se nalazi u jezgri galaksije i usisava plin tako jako da stvari zagrijava na milione stepeni, stvarajući svjetionik koji se može vidjeti iz cijelog svemira, piše National Geographic.
Kvazar u novootkrivenoj galaksiji jednaka je masi Sunca pomnoženoj sa 10 milijardi, objavili su istraživači u junskom izdanju Astrofizičkih Novina.
Svjetlo iz džinovskog kvazara i sve ostalo u galaksiji krenulo je na putovanje ka Zemlji prije oko 12,5 milijardi godina, malo više od milijardu godina nakon Velikog praska. Astronomi ne znaju kako je crna rupa mogla porasti toliko veliko za tako kratko vrijeme. Ovo nije prvi put da se susreću sa nečim tako velikim: još veća i starija crna rupa je identificirana prije samo nekoliko mjeseci.
„Izgleda da nam je djelić slagalice o crnoj rupi previše rano postao tako velik.“ kaže Eisenhardt. "Čini se da je ovo drugačiji slučaj."
Raniji kvazar je uočen sa jednim od najvećih teleskopa na Zemlji. Međutim, uočavanje WISE J224607.57-052635.0 zahtijevalo je NASIN kružeći WISE teleskop.To je zbog toga što većina energije galaksije dolazi u obliku infracrvenih (nevidljivih) zraka.
„Kvazar je skriven u oblacima prašine“, kazao je glavni studijski autor, Chao-Wei Tsai iz JPL. Kada svjetlo iz kvazara udari prašinu, prašina emitira infracrveno svjetlo. Tsain tim je izračunuo veličinu i sjaj kvazara na osnovu količine infracrvenog svjetla koju je zabilježio teleskop WISE.
Astronomi imaju nekoliko teorija o tome kako je crna rupa mogla dosegnuti tu ogromnu veličinu za veoma kratko vrijeme. Moglo bi biti da je pohlepni gas dosegao maksimalnu moguću stopu, poznatu kao Eddington granica, od početka svog postojanja, ali teško.
Možda je sama sebi našla način da pređe tu stopu. Ili je crna rupa bila velika od postanka i postala veća. "Ako želite da povećate slona", kaže Eisenhardt ", najbolji način je da počnete sa bebom slona."
Međutim još uvijek nije jasno kako je crna rupa „beba veličine slona“ nastala.
Postoji još jedna misterija, kako kaže astrofizičar sa Harvarda Avi Loeb, koji nije bio uključen u istraživanje. "Masa najveće crne rupe u ranom svemiru", kaže on, "je slična masi najveće crne rupe koju nalazimo u svemiru danas." Tako da nije samo pitanje kako su crne rupe postale tako velike, već i zašto te praiskonske nisu narasle još više.
"Niko", kaže Loeb, "ne zna zašto je to tako."