7 brutalnih životnih lekcija koje svi moraju naučiti

Život nije lista zadataka. Život je vježba. Znanje polako nestaje ako ne obraćate pažnju na njega, a isto je i sa drugim stvarima u životu.

Samo zato što ste nešto jednom uradili ne znači da se to više nikad neće ponoviti. Samo zato što ste jednom bili sjajni u nečemu ne znači da ćete uvijek biti sjajni u tome. Sve u životu zahtijeva vježbu.

Neke od najtežih životnih lekcija se uvijek iznova ponavljaju i na svakome od nas je da obratimo pažnju i prepoznamo ih kad se dešavaju, tako da taj put možemo donijeti drugačije odluke.

1. Često se ispostavi da je lakši put ustvari teži

Ovo je vjerovatno jedna od velikih životnih lekcija koje najprije naučimo.

Kada je nešto predobro da bi bilo istinito, obično je tako. Pokloni se ne daju tako lako. Besplatne stvari zapravo i nisu besplatne. Kao što bi jedan moj mentor rekao, „Ako mi kažeš brzo i jednostavno, ja čujem dugo i teško.“

Razlog zbog kojeg se neki put čini lakim jeste to što teškoće skriva na vidjelo. Mi biramo lakši put zato što ne dajemo sebi dovoljno vremena da zaista razumijemo u šta gledamo. Nekad nam se to desi slučajno, nekad to radimo namjerno, uprkos svim znacima uzbune koje želimo ili ne želimo prihvatiti). Bez obzira na to, ovu lekciju svi moramo učiti iznova – lakši put je rijetko kad zaista lakši. On ustvari obično bude teži i pokaže se da smo trebali izabrati pravi način već na samom početku.

2. Ljubavni adrenalinski vozić mora imati ograničenje brzine

Mnogo ljudi muku muči sa ovom lekcijom.

Znate one veze koje se razvijaju brzinom od milion kilometara na sat? Veze u kojima partneri ostaju zaključani u stanu po tri dana i zure jedno drugome u oči? Veze u kojima počinjete pričati o zajedničkom životu poslije samo tri mjeseca? Te ljubavi su vrele, vatrene, i pune strasti.

Te veze su obično i prve koje udare u zid i razbiju se u milion komadića.

Ljubav je adrenaliski vozić i tako i treba da bude. Ipak, jedna od najtežih lekcija za naučiti jeste kako prikočiti taj vozić. Morate znati kad je pravo vrijeme za ubrzanje a kad je vrijeme da usporite. Kad trebate dati sve od sebe a kad se trebate povući i pustiti stvari da idu svojim tokom.

Istina je da bez ikakvih kočnica taj voz ide sve brže i brže i preskočit ćete sve one male stvari koje trebate naučiti jedno o drugom i koje trebate prihvatiti. Kad te stvari postanu važne, biće kasno.

3. Male dnevne navike važnije su od velikih, rijetkih postignuća

Svi mogu pričati priču. Me baš tako mnogo ljudi može živjeti u skladu sa svojim riječima.

Užasna navika koju ima mnogo ljudi jeste vjerovanje da će jednog dana sve doći na svoje mjesto. Šta to znači, jednog dana? Šta mislite da će se desiti – probudit ćete se jednog dana u pet miliona dolara vrijednoj vili sa dva Ferarija parkirana ispred? Sve to će se pojaviti niotkud?

„Jednog dana“ je danas. „Jednog dana“ je sad. nećete biti strpljivi „jednog dana“. Bit ćete strpljivi sada. Nećete stvari početi raditi na drugačiji način „jednog dana“. Počet ćete stvari raditi na drugačiji način sada. Neće „jednog dana“ sve doći na dvoje mjesto. Stavit ćete stvari na njihovo mjesto sada.

Veliki koraci prave se tako što ćete napraviti mnogo malih koraka tokom dužeg vremenskog perioda. Šta god želite da postanete, postanite to upravo sada. Šta god želite da uradite, uradite to sada najbolje što možete. U vježbi podizanja tegova to je ono što se zove „treniranje dokle god je to moguće“.

Svaki dan, u svemu što radite, trenirajte dokle god je to moguće.

4. Samopoznavanje vrijedi mnogo više nego vlastita postignuća

Veoma teška lekcija koju morate vrijedno uvježbavati tokom cijelog života – važno je znati razliku između zadovoljstva i postignuća.

Čim nekog upoznate možete odmah zaključiti u koju kategoriju spadaju. Određena osoba ili emituje istinsko samopouzdanje i vrijedno radi na ostvarenju svojih ciljeva usmjerenih ka istraživanju samog sebe, ili emituju samopouzdanje bazirano na egu i utemeljeno na ličnim postignućima. Nemojte misliti da ne trebate imati ciljeve i postizati ih. Ono što trebate je biti svjesni toga odakle dolazi vaš osjećaj samopoštovanja.

Ako ispunjavate ciljeve u ime ličnih postignuća nikad se nećete osjećati ispunjeno, i to kažem iz ličnog iskustva. Istinska ispunjenost je mir i motivirana je samo kreativnom slobodom – željom da razumijete sebe i svoj rad. Lična postignuća su prolazna. Da bi postizali nešto i u isto vrijeme stekli osjećaj ispunjenja i sreće, morate pažljivo pratiti šta je šta.

Ako to ne uradite, znate šta će se dogoditi?

Popet ćete se na tu visoku planinu ispred vas, uložit ćete maksimalan napor da dođete do vrha, i prije nego što jednom duboko udahnete i uživate u pogledu primijetit ćete sljedeću planinu i pomisliti: „Ja ustvari nisam ništa postigao – moram se popeti i na onu planinu!“

5. Vi ste direktan odraz ljudi s kojima provodite najviše vremena

Ovo je veoma teška lekcija za naučiti i ključno ju je primijenjivati tokom cijelog života.

Ljudi oko vas vaša su ogledala. Oni vam dozvoljavaju da vidite dijelove sebe, i obrnuto. Ako provodite vrijeme s ljudima koji su odraz vaših vlastitih nesigurnosti ili strahova ili mišljenja, onda ćete te osobine viđati svakodnevno i početi vjerovati u njih. One će se na takav način ustoličiti u vama do te mjere da ćete na kraju povjerovati da je to ono što vi ustvari jeste.

S druge strane, ako provodite vrijeme s ljudima koji stavljaju vaše strahove, nesigurnosti i nesavršene dijelove vašeg bića na kušnju, neminovno ćete se promijeniti. Upit ćete i naslijediti različite osobine, bolje ili pozitivnije osobine.

Jedan od načina da oblikujete sami sebe jeste da birate ljude koji će biti oko vas. Želite samopouzdanje? Družite se sa ljudima koji posjeduju tu osobinu. Želite da razvijete samosvijest? Družite se sa samosvjesnim ljudima. Želite naučiti bilo koju vještinu, neki zanat? Družite se s ljudima koji te stvari rade stalno i dobro.

Izazov je znati kad trebate otići. Ponekad ljudi uđu u vaš život u ključnom trenutku zato što nešto u nama želi da uči, a i oni žele da nauče nešto od nas, i počinje se stvarati međusobno prijateljstvo. Međutim, svaka veza je put i većina ljudi se muči na onom dijelu kada trebaju otići i pronaći novi put (bilo da to znači ostati prijatelj s nekim ili u potpunosti prekinuti to prijateljstvo). Morate izuzetno promišljeno birati s kim ćete provoditi vrijeme i na koji način.

6. Ne možete zauvijek ostati isti a ako budete to pokušavali bit ćete povrijeđeni

Većina ljudi traga za sigurnošću i nema ništa loše u tome.

Ono što je teško jeste prepoznati vrijednost promjene. „Promjena je neupitna.“ Kad spomenemo taj kliše, to nas na neki način podsjeća na nešto loše. Bojimo se promjene, stoga moramo pažljivo motriti ili će nam se promjena prikrasti.

Izazivam vas da tragate za promjenom. Izazivam vas da prigrlite promjenu raširenim rukama.

Razmišljajte o tome kao o rutini vježbanja. Ako idete u teretanu i svaki dan radite iste vježbe iznova, na kraju će te vježbe prestati biti imalo teške za vas. Vaše tijelo će se naviknuti na njih i vaš razvoj će biti zaustavljen. Postat će vam „udobno“. I onda, u određenom trenutku, taa udobnost će se okrenuti protiv vas jer istina je da vam je potrebna promjena da bi nastavili naprijed.

Umjesto da čekate da vas promjena pronađe, pronađite vi nju. Tragajte za malim znacima pojave „udobnosti“, na bilo koji način, i promišljeno promijenite svoju rutinu. Budite ofanzivni. Budite jedan korak ispred sebe. Bilo da je riječ o vašem zanatu, poslu, vezi ili zdravlju, tragajte za promjenom. Tragajte za načinima da sve održite novim, da vaše tijelo i um funkcioniraju, da radite nešto nepoznato.

Promjena donosi razvoj.

7. Onaj glas u vama zna koji je pravi put

I na kraju, riječ je o tom teškom zadatku – slušati onaj glas duboko u nama.

Da li bi trebali prihvatiti povišicu ili pronaći drugi posao? Da li bi trebali ostati u vezi ili raskinuti? Da li bi trebali raditi ono što volite ili ono što drugi ljudi žele da radite? Sve te hipotetske situacije imaju dvije strane – ono što osjećate da bi trebali uraditi i ono što taj glas u vama želi da uradite.

Svi mi možemo čuti taj glas. Svi mi znamo kako on zvuči. Možemo ga prepoznati kad nam želi nešto reći. Pa ipak, često se mučimo kad ga treba pratiti.

Zašto?

Zato što postoji mnogo jači glas koji nas bombarduje sa velikim obećanjima i sjajnim stvarima i proslavljenim dostignućima. Dozvoljavamo našem egu da nam stane na put kada duboko u sebi znamo šta ustvari želimo.

Razlog zašto ljudi smatraju da je takav izazov to naučiti i prihvatiti – i zašto je za to često potreban cijeli životni vijek – jeste taj što ego uvijek obećava sigurnost. Ego obećava izbjegavanje bola, obećava trenutno zadovoljenje, obećava prihvatanje. To je razlog zašto bi trebali prihvatiti korporacijski posao umjesto putovati svijetom, ili napisati tuđu knjigu umjesto vlastite. Put ega nije ranjiv, ili strašan. Taj put je lijep, siguran.

Problem je u tome što, negdje na tom putu, obično u momentima tišine, taj maleni glas će se ponovo javiti i zahtijevati da ga čujemo. I što ga više ignorišete, on će se više vrpoljiti ispod površine. Ja vjerujem da je to jedan od faktora koji mnogo doprinose neslavnoj „krizi srednjih godina“. Iz kojeg drugog razloga bi se inače probudili ujutro i počeli preispitivati svaki aspekt svog života?

Ne biste to uradili.

Ne bi uopće bilo krize.

Poštujte sebe. Poslušajte taj maleni unutrašnji glas. Vjerujte mu.

Vaše srce vas nikada neće navesti na pogrešan put.