Profesor prava rekao je svojim studentima: Ne smijete govoriti „ja osjećam“ umjesto „ja mislim“

Kiosk
Profesor prava rekao je svojim studentima: Ne smijete govoriti „ja osjećam“ umjesto „ja mislim“
.

Profesor prava na Faulkner univerzitetu u gradu Montgomery, Alabama zasitio se studenata nove generacije koji, oslanjajući se na trendovske izraze, ismijavaju mudrost starijih. Adam MacLeod, profesor prava u Jones pravnoj školi, napisao je članak za The New Boston Post u kojem je objavio govor kojim je svoje brucoše upozorio da neće tolerisati niti jednu riječ koja završava sa „izam“.

MacLeodova preambula sastojala se od sljedećih riječi: „Već nekoliko godina moji studenti su uglavnom milenijalci. U suprotnosti sa stereotipom, iz vlastitog iskustva znam da većina njih želi da uči. Ipak, u skladu sa stereotipoom, shvatio sam da većina studenata ne znaju misliti, ne znaju mnogo, i zarobljenici su svojih apetita i osjećaja. Njihovi umovi su taoci u zatvoru kojeg čine elitna kultura i njihovi profesori. Oni ne mogu učiti sve dok se njihovi umovi ne oslobode iz tog zatvora.“

Poslije toga je uslijedio znakoviti govor.

Počeo je ovako:

Prije nego vas naučim kako razmišljati, prvo vas moram naučiti kako se riješiti bezumlja. Zato što mnogi među vama još uvijek nisu edukovani. Bili ste ne-edukovani. Drugim riječima, bili ste indoktrinisani. Prije nego što naučite kako razmišljati, morate znati kako stati u kraj nerazmišljanju. Razmišljanje znači da morate razumjeti tvrdnje o istini čak i kada su vaše tvrdnje o istini netačne. Naučeni ste da stvari označavate raličitim „izmima“ i to vas sprječava da razumijete tvrdnje koje smatrate teškima i neugodnima. Razmišljanje zahtijeva ispravno prosuđivanje. Prosuđivanje uključuje razlikovanje, diskriminaciju između stvari. Većina vas je naučena kako izbjeći kritičko prosuđivaje koristeći se jednostavnim terminima kao što su „raznolikost“ i „jednakost“. 

MacLeod je nastavio:

Rasuđivanje znači razumjeti razliku između istinitog i neistinitog. Rasuđianje zahtijeva koherentnost i logiku. Većinu vas su podučili tako da prigrlite nekoherentnost i nelogičnost. Naučeni ste da povezujete istinu s avašim subjektivnim osjećajima koji niti su istiniti niti neistiniti nego su jednostavno vaši i konstantno se mijenjaju.
Kazavši kako studenti imaju korov u svojim umovima, MacLeod je ustvrdio:

Svi vi imate drugačiji korov i stoga cijelom ovom problemu moramo pristupiti individualno. Ipak, jedan korov infestirao je mozgove svih vas. Ja ću sada taj korov iščupati.

Prvo, osim kada opisujete ideologiju ne dozvoljavam da koristite riječi koje završavaju na „izam“. Komunizam, socijalizam, nacizam i kapitalizam su historijski i društveni termini i često se mogu koristiti za sticanje novih znanja i unaprijeđenje razumijevanja. Klasizam, seksizam, materijalizam, cisgenderizam i da, čak i rasizam, generalno se ne koriste kao značajni ili produktivni termini, barem ne onako kako su vas učili da ih koristite. U većini slučajeva, upotreba tih termina ne promoviše razumijevanje.

MacLeod je sažeto objasnio: „Izmi“ vam ne dozvoljavaju da učite.

MacLeor se u svom govoru dotakao ideje koju on naziva „hronološki snobizam“. To je ideja da moralno znanje neminovno napreduje na način da su kasnije generacije moralno i intelektualno superiornije u odnosu na ranije generacije i što je stariji izvor znanja to je više moralno sumnjiv. 

MacLeod je također prokomentarisao i važnost koju studenti pridaju raznolikosti i jednakosti, ističući: „Raznolikost je nekada loša. Naprimjer, ako je ropstvo pogrešno, a smatram da svi mislimo da jeste, onda je raznolikost u pogledima na moralnost ropstva gora nego potpuno slaganje s tim da je ropstvo pogrešno. Slično je i sa jednakosti. Niko nije jednak u svakom pogledu. Svi smo mi drugačiji, nismo isti, i nejednaki smo na mnoge načine.“

Onda dolazi srž govora: „Ne zamarajte se s tim da nam kažete kako se osjećate u vezi nečega. Recite nam sta mislite o tome. Ukoliko još uvijek ne možete misliti o tome, to je uredu. Recite nam šta Aristotel ili Hamurabi ili H.L.A. Hart misle o tome. Posudite mišljenje od onih čija mišljenja su vrijedna razmatranja.“

MacLeod je zaključio:

1. Jedini „izam“ koji ikada želim čuti da koristite je silogizam. Ako vas uhvatim da koristite „izam“ ili analogni termin „ist“ – rasist, klasist, itd. – neće vam biti dozvoljeno da govorite sve dok se ne poistovjetite sa „izmom“ koji ste iskoristili u tom trenutku. Nije vam dozvoljeno kinjiti druge zbog pristrasnosti ili privilegiranosti sve dok prvo ne identificirate vlastite pristrasnosti i privilegije. 

2. Ukoliko vas tokom ovog semestra čujem da koristite riječi „fer“, „raznolikost“ ili „jednakost“ ili varijaciju tih termina, i ako istog momenta se ne zaustavite i ne objasnite šta ste mislili reći time, izgubit ćete tu privilegiju da izražavate mišljenje tokom časa sve dok prvo ne pokažete da razumijete tri stvari u vezi toga što kritikujete.

3. Ako ikada počnete vaš iskaz riječima „ja osjećam“, prije nego nastavite morate kokodakati kao kokoška ili imitirati neki drugi prikladan životinjski uzvik.

 

Ne propustite