ČINJENICE NE MIJENJAJU NAŠE MIŠLJENJE: Ovo bismo svi trebali pročitati

Nije baš jednostavno promijeniti nečije mišljenje ili naše vlastito.

Jedan naučnik savjetuje kako ćete to uraditi. 

"Da ste me pitali ovo pitanje – kako primijeniti mišljenje – prije dvije godine, vjerovatno bi mojo odgovor bio drugačiji.

Kao nekadašnji naučnik, upozorio bih vas da se oslonite na objektivne činjenice i statistike. Izgradite jak slučaj na vašoj strani, poduprite ga čvrstim, nepobitnim informacijama i to je to!

Obasipanje drugih ljudi činjenicama je po mom mišljenju bio najbolji način da dokažete da je globalno zatopljavanje stvarnost, da gubimo rat protiv droge, ili da trenutna poslovna strategija koju je usvojio vaš šef koji u sebi nema ni trunku kreativnosti  i želje da riskira ustvari ne funkcioniše.

Od tada pa do sad, otkrio sam jedan veliku problem u tom pristupu.

Taj pristup ne funkcioniše.

Um ne prati činjenice. Kao što kaže John Adams, činjenice su tvrdoglave, ali naši umovi su još tvrdoglaviji. Sumnju ne razrješavaju uvijek činjenice čak ni u slučaju onih najosvještenijih među nama, bez obzira kako vjerodostojne i ubjedljive one bile.

Kao rezultat poprilično dokumentovanog fenomena 'pristranosti potvrde', ljudi teže ka zanemarivanju dokaza koji se ne slažu sa našim uvjerenjima te precjenjivanju dokaza koji potvrđuju naša uvjerenja. Mi filtriramo neugodne istine i argumente na suprotnoj strani. Kao rezultat toga, naša mišljenja se učvršćuju i postaje sve teže prekinuti te uspostavljene uzorke mišljenja.

Mi vjerujemo u alternativne činjenice ukoliko one podupiru naša postojeća uvjerenja. Korporativni zaposlenici koji uporno pokazuju mediokritet zadržavaju svoj posao zato što mi prihvatamo samo ono što se slaže sa našom prvobitnom odlukom – odlukom da ih zaposlimo. Doktori i dalje drže predavanja pacijentima o lošim stranama prehrambenih masnoća, iako istraživanja pokazuju upravo suprotno.

Ukoliko imalo sumnjate u moć pristranosti potvrde, razmislite o tome kad ste posljednji put ukucali neko pitanje u Google pretraživač. Da li ste pažljivo pročitali svaki link da bi dobili objektivnu širu sliku o tom pitanju? Ili ste jednostavno preletjeli pogledom preko linkova tražeći baš onaj koji će potvrditi ono što vi već vjerujete da je istina? Suočimo se s tim – uvijek ćete naći taj link, pogotovo ako ste voljni listati i čitati do dvanaeste strane Google rezultata.

Ako činjenice ne funkcionišu, kako onda promijeniti mišljenje – vaše ili ono vašeg komšije?

Odmorite vaš um

Ljudi često ne žele da priznaju pogreške. Da bi to izbjegli, dovodimo se u takve pozicije koje čak ni izučeni izvođači joge ne mogu izdržati.

Ključ je u tome da prevarite um tako što ćete mu ponuditi izgovor. Ubijediše vaš um ili um vašeg prijatelja da je vaše prijašnje mišljenje ili uvjerenje bilo ispravno kada se uzme u obzir ono što ste tada znali, ali nakon što su se činjenice promijenile s njima se promijenilo i vaše mišljenje.

Ipak, umjesto da našem umu damo odmora, mi često radimo suprotno i napadamo ga sa svih strana. Omalovažavamo druge ('rekao/la sam ti), izopćavamo ih (uvijek postoji grupa izopćenih), te ih ismijavamo (kakav idiot!).

Zadovoljstvo koje osjetimo kada neko drugi doživi neuspjeh možda jeste vaš omiljeni osjećaj, ali on ima i kontraproduktivni uticaj tako što aktivira odbrambene mehanizme kod druge osobe te učvršćuje njihove stavove. Onog trenuta kada ponizite nečiji um zbog vjerovanja u nešto, vi ste izgubili bitku. U tom trenutku um će prije svom snagom krenuti naprijed nego odustati. Onog trenutka kad nečije uvjerenje izjednačite sa idiotizmom, mišljenje te osobe nećete moći promijeniti ni na koji drugi način osim priznavanjem da je ta osoba neinteligentna, a to je priznanje koje većina nas nije spremna napraviti.

Demokrati u Sjedinjenim Američkim Državama već padaju u ovu zamku. Oni neće pobijediti na izborima 2020. godine tako što će ubijediti pristaše Donalda Trumpa da su napravili pogrešan izbor kada su glasali za njega u Novembru prošle godine ili tako što će ih ubijediti da su oni odgovorni za njegove promašaje na čelu države. Umjesto toga, autor i profesor psihologije Robert Cialdini kaže da demokrati moraju ponuditi Trumpovim pristašama način da promijene stranu bez posljedica po njihov ego: „Pa naravno da ste glasali za njega u Noembru zato što niste znali o...“

Kolumbijci su usvojili sličnu strategiju 1950-ih godina kada je oboren Rojasov diktatorski režim. Kao što ćete moći pročtiati u mojoj knjizi koja će uskoro biti objavljena, iako je kolumbijska vojska bila saučesnik Rojasovog režima prilikom vršenja raznih vrsta torture, civili su strogo izbjegavali uperiti prst u vojsku. Umjesto toga, uspjeli su vratiti vojsku u barake bez narušavanja njihovog dostojanstva.

Prepoznali su važnost saradnje s vojskom u budućnosti, tokom procesa tranzicije i nakon tranzicije. S tim na umu, ponudili su jednu alternativnu priču za javnost koja je izuzela oružane snage iz Rojasovog režima. U toj verziji priče, koju su čelnici vojske s lakoćom prihvatili, predsjednička porodica i nekoliko korumpiranih civila bliskih Rojasu – ne vojnih oficira – snose odgovornost za ispade režima. Da su zauzeli drugačiji stav, vojna diktatura bi bila uspostavljena umjesto demokratije.

Vaša uvjerenja ne predstavljaju ono što vi ustvari jeste

Na samom početku mog akademskog iskustva, običavao bih postati defanzivan kada se neko suprotstavi mojim argumentima. Srce bi mi poelo ubrzano lupati, postao bih napet, i moj odgovor bio bi oličje prezira s kojim sam prihvatao protivničko pitanje i onoga ko ga je postavio.

Znam da nisam samo ja bio takav. Svi mi imamo tendenciju da se identifikujemo prema svojim uvjerenjima i argumentima.

Ovo je moj posao.

Ovo je moj članak.

Ovo je moja ideja.

Ali evo u čemu je problem. Kada se vaša uvjerenja pomiješaju sa vašim identitetom, promjena vašeg mišljenja znači promjenu vašeg identiteta. To je zaista komplikovano.

Jedno moguće rješenje koje sam ja lično primijenio u svom životu jeste postavljanje jasne granice između vas i onoga što ste vi 'proizveli'. Da bih pokazao ovu promjenu u mom mentalnom sklopu, promijenio sam način izražavanja. Na konferencijama, umjesto „U ovom istraživanju, ja predlažem...“ počeo sam govoriti „Ovo istraživanje predlaže.“

Ta suptilna verbalna promjena prevarila je moj um i natjerala ga da misli da ja i moji argumenti nismo jedno te isto. Ja jesam osoba koja je kreirala te argumente, ali onog trenutka kada ti argumenti napuste moje tijelo oni postaju samostalni. Postaju odvojeni, apstraktni objekti koje i ja sam mogu posmatrati sa jednom dozom objektivnosti.

Ti argumenti više nisu bili lični. Bili su samo hipoteza koju sam pobio.

Razvijte empatiju

Ukoliko uporno puštate dokumentarac Inconvenient Truth baziran na kampanji bivšeg potpredsjednika SAD-a Al Gorea u sobi prepunoj radnika u detroitskoj automobilskoj industriji, nećete promijeniti njihovo mišljenje o globalnom zagrijavanju ukoliko su oni uvjereni da će ih vaša nastojanaj ostaviti bez posla.

Ljudi funkcionišu na različitim frekvencijama. Ukoliko se neko ne slaže sa vama, to nije zbog toga što su oni u krivu a vi upravu. To je zbog toga što oni vjeruju u nešto u šta vi ne vjerujete.

Izazov je u otkrivanju toga i prilagođavanju vaše frekvencije. Ako je zaposlenje primarna briga radnika u detroitskoj automobilskoj industriji, nećete nigdje stići ako mu pokažete slike ugroženih pingvina (bez obzira na to koliko slatki oni bili) ili slike istopljenih glečera na Antarktiku. Umjesto toga, pokažite mu kako obnovljiva energija može osigurati posao njegovim unucima. Tada dobijate njegovu pažnju.

Izađite iz svoje eho komore

Mi živimo u neprekidnoj eho komori. Na Facebook-u postajemo prijatelji s ljudima koji su poput nas. Na Twitteru pratimo ljude koji su poput nas. Čitamo vijesti koje su na istoj političkoj frekvenciji kao i mi.

To znači da da naša mišljenja nisu ni izbliza onoliko testirana koliko bi trebala biti.

Postanite prijatelj s ljudima koji se ne slažu s vama. Izložite se okruženjima gdje vaša mišljenja mogu biti stavljena pod znak pitanja, bez obzira koliko to neugodno ili čudno bilo za vas.

Marc Andreessen je rekao nešto što se meni jako dopada: „Jaka uvjerenja, ali labava.“

Čvrsto vjerujte u nešto, ali budite spremni da promijenite svoje mišljenje ukoliko činjenice pokažu drugačije.

Postavite sebi potanje: „Koja bi činjenica promijenila jedno od mojih čvrstih uvjerenja?“ Ukoliko je odgovor „nijedna činjenica ne bi promijenila moje mišljenje“, onda ste u nevolji. Osoba koja nije voljna promijeniti svoje mišljenje unatoč očiglednoj promjeni činjenica je, po definiciji, fundamentalist.

Na kraju krajeva, potrebna je hrabrost i odlučnost da bi se vidjela istina umjesto pogodnosti. Ali svakako je vrijedno truda pokušati."