STUDIJA POKAZALA: Efektivnije je učenje iz printanih udžbenika nego sa ekrana

Današnji učenici vide sebe kao digitalne domoroce, prvu generaciju koja odrasta okružena tehnologijom poput pametnih telefona, tableta i e-čitača.

Nastavnici, učenici i kreatori politika zasigurno priznaju sve veći uticaj tehnologije, te su reagovali u skladu s tim. 

Svjedoci smo sve većih ulaganja u tehnologiju unutar učionice –učenici su sada opremljeni iPadima izdanim u školama te imaju pristup e-udžbenicima.

Kalifornija je 2009. godine donijela zakon kojim se zahtijeva da svi univerzitetski udžbenici budu dostupni u elektronskoj formi do 2020. godine. Dvije godine poslije, 2011. godine, donosioci zakona na Floridi su također donijeli zakon koji zahtijeva od javnih škola da konvertuju svoje udžbenike u digitalne verzije.

S obzirom na ovaj trend, nastavnici, učenici, roditelji i kreatori politika mogli bi pretpostaviti da poznavanje i sklonost učenika ka tehnologiji dovodi do boljih rezultata u učenju. Ipak, to ne mora nužno biti tačno.

Dok su novi oblici tehnologije u učionicama poput digitalnih udžbenika dostupniji i prenosivi, bilo bi pogrešno pretpostaviti da će se učenici automatski bolje služiti digitalnim čitanjem jednostavno zato što to preferiraju.

Brzina košta

Učenici kažu kako preferiraju i postižu bolje rezultate kada čitaju sa ekrana, ali njihovi stvarni rezultati u učenju naizgled pate. Uzmimo za primjer pregled istraživanja provedenih od 1992. godine. Prema tim istraživanjima, učenici su pokazali bolje razumijevanje informacija u printanoj formi kada su u pitanju tekstovi duži od jedne stranice. Čini se da je to povezano s ometajućim efektom koji pomicanje stranica na ekranu ima na razumijevanje. Također je iznenađujuće saznanje da su neki istraživači testirali različite nivoe razumijevanja ili dokumentovali vrijeme potrebno za čitanje određenog teksta u njihovim studijama provedenim koristeći printane i digitalne tekstove.

Da bi se ovi obrasci detaljno istražili, provedene su tri studije koje ispituju sposobnost univerzitetskih studenata da razumiju informacije na papiru i na ekranu.

Studenti su prvo ocjenjivali svoje prosječne sklonosti. Poslije čitanja dva paragrafa, jednog online i jednog printanog, studenti su radili tri zadatka: trebali su napisati koja je glavna ideja u tekstovima, navesti ključne informacije iz tekstova, i navesti sve druge relevantne informacije kojih se mogu sjetiti. 

Po završetku ovih zadataka, od njih je traženo da ocijene svoju izvedbu kada je u pitanju razumijevanje teksta.

U različitim studijama dužina tekstova je varirala te su prikupljeni različiti podaci kada je u pitanju vrijeme potrebno za čitanje. Bez obzira na to, doneseni su neki zaključci koji objašnjavaju razlike između čitanja printanog i digitalnog sadržaja:

- Studenti više vole čitati digitalne tekstove.
- Studenti znatno brže čitaju digitalne nego printane tekstove.
- Studenti bolje ocjenjuju svoju izvedbu digitalnih verzija nego printanih.
- Paradoksalno, pokazali su bolje razumijevanje printanih nego digitalnih tekstova.
- Kada su u pitanju generalna pitanja (poput razumijevanja glave ideje u tekstu) sam medij čitanja nije igrao bitnu ulogu.
- Kada su u pitanju specifična pitanja, razumijevanje je bilo znatno bolje u slučaju printanih tekstova.

Prema ovim rezultatima, neke poruke se mogu prenijeti donosiocima politika, nastavnicima, roditeljima i studentima kada se radi o položaju printanih medija u sve više digitalnom svijetu.

1. Uzmite svrhu u obzir

Svi mi čitamo iz raznih razloga. Ponekad tražimo odgovor na veoma specifično pitanje, dok ponekad samo pretražujemo novine da pročitamo glavne vijesti.
Kada biramo da li ćemo čitati članak ili tekst u printanoj ili digitalnoj formi, trebali bismo na umu imati razlog zbog kojeg čitamo. Svaki medij služi u različite svrhe, odnosno možemo reći da ne postoji „jedan medij pristaje svima“ pristup.

2. Analizirajte zadatak

Jedan od ponavljajućih rezultata istraživanja je da medij nije bitan kada su u pitanju neki zadaci. Ukoliko se od studenata samo traži da razumiju suštinu teksta, nijedan od dva spomenuta medija nema posebnih prednosti. Međutim, kada zadatak traži dublje razumijevanje, studenti bi mogli pokazati bolje rezultate ako čitaju printane tekstove.

Nastavnici bi mogli reći studentima da njihov izbor medija može utjecati na njihovu sposobnost razumijevanja zadatka. Ukoliko bi studenti bili svjesni toga, to bi moglo umanjiti nedosljednost koja je prisutna kada studenti procjenjuju svoj učinak u poređenju sa procjenom njihovog stvarnog učinka.

3. Usporite

U trećoj studiji kreirani su značajni profili univerzitetskih studenata na osnovu načina na koji čitaju i razumijevaju printane i digitalne tekstove. Među svim tim profilima postoji i grupa dodiplomskih studenata koji su ustvari pokazali bolje razumijevanje digitalnih nego printanih tekstova. Ono po čemu se ova netipična grupa razlikuje od ostalih grupa je brzina čitanja – oni ustvari sporije čitaju digitalne tekstove.

Drugim riječima, nisu uzimali jednostavnost bavljenja digitalnim tekstovima zdravo za gotovo. Koristeći se ovom grupom kao modelom, studentima se može preporučiti da se usprotstave porivu da „prelete“ digitalne tekstove.

4. Nešto nemjerljivo

Zasigurno postoje neki ekonomski i ekološki razlozi u korist digitalnih tekstova. Ipak, sa gašenjem printanih medija izgubilo bi se nešto dosta važno. U našim akademskim životima postoje knjige i članci kojima se redovno vraćamo. Podvrnute stranice ovih dragocjenih materijala sadrže brojne oznake, pitanja i komentare. Teško je zamisliti nešto slično u slučaju digitalnih tekstova. Printani medij bi uvijek trebao imati svoje mjesto u akademskom životu studenata, bez obzira na to koliko tehnološki osviješteni oni postali.

Naravno, interes za digitalne medije nastavit će rasti nesmanjenom žestinom i sigurno nikome nije cilj da umanji brojne pogodnosti online tekstova, uključujući širinu i brzinu pristupa. Upravo suprotno, cilj je podsjetiti digitalne domoroce, kao i one koji utiču na njihova obrazovna iskustva, da postoje značajne posljedice po učenje i akademski razvoj kada se umanjuje vrijednost printanih riječi.