Vampirsko liječenje: Mlada krv pomaže pri zarastanju starih slomljenih kostiju

Zašto vampiri žude za krvlju mladih i lijepih? Možda će vam sada biti jasno - čini se da krv mladih ima određene osobine zarastanja koje nema krv starijih.

Stara krv, ne stare kosti, je ta koja čini zarastanje lomova težim kod starije poopulacije.

Nedavno otkriće iz Bolnice za bolesnu djecu (Hospital for Sick Children), Toronta i Duke Univerziteta osporava dugogodišnje ideje o tome zašto naše kosti trebaju više vremena da zarastu kada ostarimo.

“Tradicionalni koncept je da kako stariš, tvoje koštane ćelije se na neki način istroše tako da se ni one ne mogu zaliječiti. Mislili smo da ćemo to i otkriti tokom istraživanja,” objašnjava koautor istraživanja Benjamin Alman iz Bolnice za bolesnu djecu. “Ispostavilo se da problem nije u koštanim nego u krvnim ćelijama. Dok stariš, krvne ćelije mijenjaju način na koji reaguju kada se povrijediš, te kao rezultat toga ćelije pomoću kojih kost zarasta nisu u mogućnosti da djeluju efikasno kao prije.”

Kada se kost slomi, na tom mjestu se desi značajno krvarenje. Upaljene krvne ćelije pomažu pri podsticanju procesa u kojem nove koštane ćelije vremenom zaliječe prelom. Alman i kolege su pronašli da krvne ćelije starijeg miša ne podstiču ovo liječenje na način kako to rade ćelije mlađe krvi, ali su također željeli vidjeti kako bi se ove stare kosti izliječile kada su izložene mladoj krvi, prenosi Smithsonianmag.com

Istraživači su uparili dva miša, jednog starog i jednog mladog, te ih izložili lomovima kostiju, ali to nije sve što su imali zajedničko. Vaskularni sistemi živih životanja su također ujedinjeni sa operacijskom tehnikom znanom kao parabiosis koja je stara 150 godina. Naučnici su uklonili sloj kože sa svakog miša i te su im sastavili izložene površine. Dok su životinje ozdravljale, njihovi kapilari su se sastavili, omogućujući oba srca da pumpaju istu krv kroz dva tijela kao jedan system. Parabiosis, koja dobija novu popularnost u istraživanjima starenja, omogućila je Almanu i kolegama da vide koje uticaje cirkulisanje krvi mlađeg miša ima kad se izloži tijelu starijeg miša.   

Eksperiment, objavljen ove sedmice u Nature Communications, objašnjava da mlade krvne ćelije luče neke, za sada nepoznate, molekule, vjerovatno protein ili možda neku drugu hemikaliju, koja ubrzava zarastanje slomljene kosti. Molekula očigledno to radi sa regulisanjem nivoa beta-katenina u koštanim ćelijama koje su poznate kao osteoblasts. Održavanje beta-katenina na umjerenim nivoima čini se kao ključni faktor za formulisanje kosti visoke gustoće.

Ova mogućnost je znatno umanjena u krvi starijih životinja zato što više ne luče ovu molekulu, čija tačna hemijska priroda za sada ostaje misterija.“ Mislim da ima veći broj proteina koju su uključeni i koji se mijenjaju dok starimo i da su one odgovorne za teškoće pri zarastanju kosti,” kaže Alman.

Otkriće bi moglo pokazati dobre vijesti vezane za starenje ljudi, ali zarastanje naših kostiju neće trebati vrstu transfuzije koja je korištena u eksperimentu – niti će uzeti spojenu “True Blood” vrstu koja bi uskoro mogla biti korištena u kliničkim procesima. Dijeljenje ljudske krvi na ovaj način podiže broj upozorenja koje se kreću od praktičnosti do mogućih medicinskih komplikacija. 

Umjesto toga, sljedeći kritični korak je ustanoviti tačnu hemijsku prirodu molekule koju luče mlade krvne ćelije koje starije krvne ćelije više ne mogu lučiti. Tačno određivanje moglo bi usmjeriti razvoj budućih lijekova koji bi pomogli u omogućavanju starijih koštanih ćelija da funkcionišu onako kako su funkcionisale u prošlosti, ili sa podsticanjem starije krvi da funkcioniše kao mlađa, ili jednostavno ubrizgavanjem proteina što je nekada krv radila, omgućujući koštanim ćelijama da obave njihovu funkciju liječenja. 

“Ćelije nisu odgovorne za pravljenje nove kosti koja se promijenila,” kaže Alman. “(Koštane ćelije) još uvijek imaju mogućnost da funkcionišu kao da su ponovo mlade.”

“Ako ne mognu da se ponovo ponašaju kao mlade želije, i da su skroz istrošene da proizvedu  kost kao što bi trebale, to bi stvarno bilo teško promijeniti,” dodao je. “Ali ovi rezultati pokazuju da je ovo riješiv problem. Sada je pitanje shvatanja kako najbolje učiniti da funkcionišu.”